Sva morska strujanja, bila stalna ili periodička sa sobom nose veliku količinu hrane interesantne ribama koje sukladno intenzitetu i trajanju strujanja zauzimaju strogo birano mjesto u odnosu na dubinu i udaljenost od obale.

Morske struje ili kurenti su oduvijek imali veliki, a često i presudni značaj za ribare. Poznavanje vremenskih intervala u kojima su se kurenti pojavljivali, te njihov smjer, bili su uvijek garancija dobrog ulova. Nasuprot tome, nepoznavanje uvjeta uzrokovanih kurentima su često dovodili do potpunog podbačaja, ako ne i gubitka ribarskih alata. Nerijetko se događalo da kurenti potope kavicale ili nepovratno zažverinaju mreže negdje po dnu.

Morska su strujanja najizraženija u tjesnacima i kanalima gdje često dosežu brzinu veću od šest milja. U uskoj su vezi sa mjesečevima fazama, koje određuju početak plime i oseke, ali i sa konfiguracijom terena, razlikom u salinitetu, vjetrovima, itd…

U ribolovu s obale lako je zamijetiti u kom se pravcu kreće kurenat. Iz plovila je to teže. Jedan od starih trikova je bacanje nekoliko paši konopa u more uz uvjet da plovilo miruje. Kako konop tone tako se raspliće i pruža u pravcu kurenta.

Često se događa da se površina mora kreće u jednom pravcu dok je na dubini smjer kurenta potpuno suprotan. Takva su mjesta teška za ribolov, ali redovito daju izvrsne ribolovne rezultate.

Dobre pozicije za ribolov sa obale su svakako rtovi ili punte. Ako se nalaze na putu kurentu, a što je najčešći slučaj, pravilnim pristupom se može ostvariti značajan ulov.

Postavu na dnu, bez obzira da li se koristi klizni, fiksni ili polufiksni sistem, treba izbaciti na sam rub kurenta, pri čemu će olovno otežanje biti u kurentu, a prame na rubu ili u ‘tišini’.

Plovak isto tako može donijeti veliki broj ribe koja voli strujanja. Izbačajima u ‘maticu strujanja’, te štopanjem dok struja sisteme ne izbaci na rub, lako se daju uloviti kapitalne ušate ili šaruni, a na mnogim mjestima i lokarde i skuše.

Sistem bez otežanja, tzv. á volo, dobar je za brancine, uz uvjet da brancini obitavaju u tom akvatoriju.

No bez obzira na koji način pokušavali uloviti ribu u kurentu, potrebno je znati da se niti jedna riba neće nepotrebno umarati. Plivanje u mjestu u matici je naporno i stoga sve ribe biraju sami rub, gdje se bez nekog osobitog napora mogu održavati u mjestu istovremeno vrebajući na sve što kurenat donese.

Budući da je lovna zona uvijek na rubu kurenta, sisteme je potrebno dovući iz daljega, prebacujući zonu i polagano privlačeći sisteme ili zabacujući uzvodno prepuštajući sistem strujanju. Na taj se način lovljena riba neće razbježati bez obzira koliko bila plaha.