Iz Ljubljane nam se još jednom javio Kristijan Salmič koji je zadnje ljetne dane provedene u pulskom akvatoriju začinio više nego izvrsnim ulovom. Evo što nam je Kristijan ispričao o tom svom ribolovnom doživljaju:

– Za taj je vikend bila najavljena bonaca i to za cijeli vikend.

Pošto sam se odlučio ići na panulu za zubaca u subotu ujutro, večer prije je trebalo izaći na lignje.

Uspio sam dobiti dvije na dubini od oko 25 metara i to obje podosta velike za panulu.

A nakon zalaska sunca na sonderu ispod broda vidim još jato šaruna.

Sa sabikijem u nekoliko minuta uspijem dobit par komada.

A budući da mjeseca skoro da nije bilo, odustajem od lignjelova i vezujem se na mol.

Bacam pumpu u more i isključim tajmer tako da je more stalno cirkuliraloa u bazenu sa ješkom – priča nam Kristijan.

– Budilicu nisam pripremio, jer sam se htio dobro odmoriti a i imao sam ješku već spremnu.

U sedam sam došao do barke i na moju žalost vidim da su lignje krepale, ali su barem šaruni još u top formi.

Provijeravam podatke: more se diže do 11:00 – dobro; vjetar 1-2 m/s – skoro bonaca – pa nije baš najbolje, ali šta je – tu je; temperatura mora – katastrofa pretoplo; benzin je OK; na FB-u u grupama zadnjih 5 dana skoro ništa od ulovljenih riba.

Taktika je bila jednostavna, ići na pozicije što dalje od ‘kemperskih sportskih ribolovaca’, ali ipak ne predaleko od kampa, da se ne pržim dva sata na putu do doma.

Odabrao sem sistem šeka na koje još nisam ulovio velike ribe.

Moglo bi se reći da sam došao do faze u ribolovu u kojoj mi više nije bitan broj ulovljenih riba ni njihova težina njih, nego jedino relaksacija na moru.

Spora plovidba uz tihi zvok motora. Spokojnost koju ti može dati samo more – nastavlja Kristijan.

– Ura malo prije osam i ja napokon spuštam šaruna na početku šeke i plovim brzinom od oko 1,5 Čv.

Na sonderu ništa, more ko ulje.

Nakon sat vremena, sunce je počelo već dobro pržiti, a ja okrenem na kraju šeke i krenem istem putem.

Vratim se opet na počatak šeke i okrenem još jednom, ali sada malo više van šeke. Do mene dođe frend iz kampa, Slovenac, ribolovac koji najviše voli lovit strelke.

Kaže da nije imao ni griza, da mu je dosta, da je prevruče i da ide idoma.

Ja sam unatoč svemu odlučio ostati još malo – priča Kristijan dalje.

– Pošto imam stalno štap u ruci, nakon 3 sata lova me ruka već boli, ali još uvijek stalno pipkam dno.

Okrenem se u kabinu po bocu vode kad mi nešto štap skoro izčupa iz ruke!

Instinktivno napravim kontru i tada počinje ludnica.

Riba izvlači upredenicu silovito, brzinom kao da sam uhvatio vlak.

Čisti gušt!

A budući da sam bio na ravnom terenu, nisam bio toliko zabrinut.

Nakon dodatnih 10 metara izvučene strune kočnicu koja je i do tada bila poprilično zategnuta, još malo zategnem i tek onda shvatim o koliko ogromnoj ribi se radi.

Dignem je za metar, a ona se sa izuzetnom snagom vrati na dno.

Odvojim je drugi put, a ona se još uvijek ne da. Ni treći, ni četvrti put…

Nakratko ubrzam brod da je uspijem odvojiti, ali trzaji glave su snažni, impulsivni, dugi.

Štap se savija kao nikad do tada.

Pritisak raste, srce k’o štemarca, a noge mekane k’o špageti.

Isljučim čegrtaljku da si mogu čuti misli. Pokušavam se smiriti pa sam sebi govorim:

– Podigni, namotaj, podigni, namotaj… Čekaj ako krene kontra… Digni namotaj, popusti malo kočnicu, ali samo za jedan zub… Ne žuri, nikako ne žuri, imaš sve vreme na svijetu…

Nakon nekoliko minuta u dubini napokon vidim ribu koja ne leži po boku kao ostali manji, ‘školski’ zubaci, nego pliva ona u smijeru kretanja broda. Dodam još malo gasa, a riba napravi još jedan do dva manja bijega.

U glavi slažem scenarij kako ću skupiti olovo…

Podižem olovo iz mora i uspijem ga otkačiti u sekundi.

Pogledam u dubinu i vidim zubaca kako polako pliva, ali sada već bez velike snage za borbu. Nekoliko namotaja i beštija napokon leži pored broda.

Uzimam podmetač, koji je ovaj put, pa skoro premali.

Podignem ga u brod, a onda počinje smijeh pomiješan s euforijom i zahvaljivanjem moru što mi je poklonilo.

Stavim ga u LIDL kantu i tek onda shvaćam da sam vjerojatno ulovio zubaca života.

Vraćam se u kamp, gdje smo izmjerili težinu od 10,77 kilograma i dužinu od 93 centimetra – ispričao nam je Kristijan Salmič.