U našem moru žive dvije vrste volka, kvrgavi i bodljikavi od kojih se prvi najčešće koristi kao ješka, dok je drugi zbog ljepote svoje ljušture prvenstveno na meti sakupljača školjki.

Volka nije teško ni pronaći ni uloviti. Strvinar je, ali i lovac, ako se to za bilo kojeg puža može reći. Posebnim cjevastim organom, uz pomoć sumporne kiseline, buši ljušturu školjkaša da bi došao do mesnog dijela.

Kućica mu je najčešće prekrivena algama tako da je kamufliran, ali kad se nađe na pješčanom dnu, takva zelena kamuflaža mu i nije od neke velike koristi.

Sakupljamo ga gazeći po plitkom moru ili roneći, no na mjestima na kojima to ne možemo, lovimo ga dvozubom. To je naprava slična ostima, s tim da ima samo dva zuba, na kraju duge drške, zakrivljena u koso, vrhovima prema vani. Natiskivanjem ta dva zuba oko volka, zaglavimo ga i tako ga vadimo van mora. Naravno, to je izvodivo samo na mjestima na kojima je more toliko plitko da volka možemo vidjeti i dvozubom ga dosegnuti.

Znatno efikasniji lov volka je lov primamom.

U mrežastu vreću kakva je primjerice ona u kojoj se transportiraju krumpiri, ubaci se nekoliko zdrobljenih grozdova daganja ili ribljeg otpada, čvrsto se zaveže konopom i spusti na dno. Nakon sat–dva vremena, opreznim i sporim podizanjem vreća se podigne van mora. Privučeni takvom primamom volci neće napustiti vreću ni na suhom. Ako je primama dobra, a volci u blizini, već se jednim podizanjem mreže može pribaviti i više od tridesetak volaka.

Za ješku ih možemo koristiti svježe ili fermentirane. U oba slučaja ih je prije ješkanja potrebno razbiti, s tim da ih u prvom slučaju razbijamo neposredno prije lova, dok u drugom to radimo nekoliko dana ranije.

Da bi fermentacija bila uspješnija, a volci mirisniji, vrećicu s razbijenim volcima držimo na suncu. Tada dobiju tako osebujan miris kome ribe jednostavno ne mogu odoljeti. Osim toga, tako pripremljeni volci uspješno tjeraju i eventualnu publiku, što je, mora se priznati, često od neprocjenjive važnosti za ribolovni užitak.

Budući da je volak tvrd i vrlo žilav, odlična je ješka za podlanicu, jer ga sitna riba teško skida sa udice pa može dovoljno dugo čekati plemenitiju rodbinu. Ješka se cijeli, katkad čak i dva odjednom, pogotovo ako je lovina veća, a ako pak lovimo sitniju ribu, tada ga možemo rezati na prutiće ili kockice veličine primjerene udici i ribi koju lovimo.

Dobar je i za lov kantara, krupnih arbuna i fratara. Mana mu je jedino purpur koji obilato ispušta, a kojim će obojati sve sa čim dođe u dodir, uglavnom trajno i nepovratno.