Mnogi ribolovci izbjegavaju dagnje zbog njihove sluzave strukture koja stvara probleme u nadijevanju na udicu. No rješenje postoji i to ne jedno nego više njih…
povezane vijesti
Dagnje se mogu ješkati očišćene, djelomično razbijene kao i cijele, zajedno s ljušturom.
Očišćena je dagnja izvrsna ješka pod uvjetom da se pravilno postavi na udicu.
Kod ribolova sitnijih riba, dagnja se reže na sitnije komade koji se pažljivo nabiru na udicu. Uvijek valja pronaći žilaviji komadić školjke koji će se nabiranjem kvalitetno držati na udici, no pored toga, poželjno je koristiti silikonski konac kojim se dagnja uz nekoliko namotaja izvrsno drži na udici. U ovakvom je ribolovu cilj da riba bez ikakvog čupkanja i razvlačenja ješke, u jednom usisavanju proguta naješkanu udicu. Važno je samo da vrh udice obavezno viri da bi kačenje bilo pravovremeno i dovoljno kvalitetno.
Kod udičarenja većih riba poželjno je da dagnja bude cijela naješkana. Prilikom ješkanja je poželjno da udica u prvom prošivanju zakači glavni mišić nakon čega je dodatnim nabiranjem i prošivanjem valja sakriti unutar školjke. I ovdje se može koristiti silikonski konac radi dodatnog ojačavanja ali samo ukoliko su u lovnoj zoni prisutne i sitnije ribe poput primjerice knezova koji svojim oštrim zubima lako raščupaju i najkvalitetniju ješku nakon čega postaje potpuno neupotrebljiva za bilo što. Inače je poželjno da dagnja bude na prvi pogled postavljena ‘šlampavo’. Nije problem ako poneki komad visi jer tako naješkana udica u pravilu budi manje sumnje. U trenutku kada riba pokuša usisati ješku može doći do jednog ili dva prva polutrzaja ili probna povlačenja, nakon čega slijedi pravi potez koji u preko devedeset posto slučajeva rezultira kvalitetnim kačenjem i izvlačenjem ribe.
Ukoliko su dagnje sitnije ne treba se libiti stavljanja dvije pa i tri školjke na jednu udicu, naravno ako veličina udica i očekivanje lovine to dopuštaju.
Djelomično razbijene ili cijele školjke se postavljaju na udice uglavnom u pridnenom obalnom ribolovu takozvanim fermama i to prvenstveno kao ješka za podlanice.
Dagnja se laganim udarcem razbije tek toliko da omogući ješkanje, a da istovremeno zadrži ljušture u položaju koji će spriječiti sitnu ribu da ne pojedu sadržaj školjke. Tako razbijena dagnja se ješka na način da se udica nakon što prošije glavni mišić potpuno izvuče pa ponovnim zavlačenjem u školjku postavi tako da bude što je moguće bolje sakrivena pri čemu vrh udice mora biti slobodan i po mogućnosti malo viriti. Varijacija na temu je djelomično otvaranje dagnje nožem, da bi se nakon postavljanja udice povezala silikonskim koncem.
Dagnja se može i bez otvaranja i razbijanja cijela postaviti na udicu. Vrhom udice je potrebno u školjku ući sa strane suprotne onoj na kojoj se nalaze niti kojima se školjka drži za podlogu. Na tom je dijelu spoj ljuštura malo uvučen tako da ga se uz malo truda i upornosti vrhom udice lako može ‘prosvrdlati’. Nakon što udica svojim vrhom prodre u unutrašnjost, dagnja se mora oko svoje uzdužne osi zarotirati za 180o tako da dio s kojim se drži za podlogu ne gleda više u lijevo već u desno. To je važno jer se na taj način udica dovodi u poziciju u kojoj se pažljivim utiskivanjem u potpunosti može sakriti u unutrašnjost školjke. Razumljivo je da kod ovakvog ješkanja treba koristiti dagnje koje veličinom odgovaraju veličini udice.
