ŽIVA JEŠKA

Koristite li u ribolovu živu ješku? A kako je održavate živom do trenutka postavljanja na udicu?

Ribe je najpraktičnije održavati živima u bazenima za živu ješku koja su na suvremenim stakloplastičnim plovilima najčešće dio osnovne opreme. Plovila koja nemaju ugrađene bazene dovijaju se na razne načine kako bi ješki ostvarili uvjete za preživljavanje. U tu se svrhu najčešće koriste razni plastični spremnici u koje se postavljaju aeratori ili klasične pumpe s obaveznim oduškom za preliv kako bi se more u njima održalo svježim.



Živa se ješka može koristiti u gotovo svim udičarskim tehnikama, pri čemu su neke, poput primjerice panule namijenjene gofu ili zubacu, posebno uspješne zahvaljujući upravo takvoj, živoj ješki.


Za živu se ješku može koristiti većina ribljih vrsta, gotovo svi glavonošci i rakovi, uključujući i neke crve, pri čemu se to u praksi zapravo svodi tek na nekoliko vrsta.


Tako se od riba najčešće koriste iglice, ušate, cipli, lokarde, skuše, šaruni, knezovi i glavoči, od glavonožaca lignja i sipa, rjeđe mušun i hobotnica, od rakova suša, kozice, gambori i samci, a od crva veliki crv i bibi.




Ribe je najpraktičnije održavati živima u bazenima za živu ješku koja su na suvremenim stakloplastičnim plovilima najčešće dio osnovne opreme. Plovila koja nemaju ugrađene bazene dovijaju se na razne načine kako bi ješki ostvarili uvjete za preživljavanje. U tu se svrhu najčešće koriste razni plastični spremnici u koje se postavljaju aeratori ili klasične pumpe s obaveznim oduškom za preliv kako bi se more u njima održalo svježim.



Veličina bazena je određena veličinom barke i potrebama ribolovca. U pravilu, što je ješke više to bazen i protok mora trebaju biti veći. Većina panulaša koristi bazene maksimalne zapremine od 50 litara, što je dostatno za održavanje u životu nekoliko liganja tijekom jednog ribolova.


Za veće apetite treba naravno i veća zapremina, no nekih 150 litara je ipak gornja granica amaterskog pristupa.


A dok je barka na vezu, dio se žive ješke može održati na životu u mrežnim kavezima potopljenima u more, što se pokazalo izvrsnim za lignje i sipe, ali i za žilavije ribe poput cipala, knezova i glavoča.