Jedan od temeljnih problema s kojima se susreću mladi surferi je izdržljivost cijelog sistema u trenutku zabačaja. Da bi se postigle ekstremne daljine, za osnovu se najčešće koriste tanke upredenice promjera ispod 0,10 milimetara. Tako tanki profili, bez obzira na deklarativnu izdržljivost, ne mogu podnijeti opterećenje izbačaja teških olovnica. Stoga se između osnove i predveza vezuje deblji komad monofila tzv. shock leader, čija je uloga kompenzacija sila izbačaja.

Shock leader se formira od najlonskog monofila promjera od 0,40 do 0,60, sve u zavisnosti od količine upotrebljenog olovnog opterećenja. Naravno, ukoliko se radi s manjim olovnicama i promjer shock leadera je manji, jer je i ovdje, kao i u većini ostalih sportskoribolovnih disciplina i tehnika, cilj loviti sa što je moguće finijim priborom.

Shock leader mora biti bar dva i pol puta duži od dužine korištenog štapa kako bi prilikom izbačaja završnim dijelom bio na kalemu role.

Iako se shock leader može izraditi od bilo kakvog monofila odgovarajuće nosivosti, sve su popularniji konusno obrađeni shock leaderi. Razlog tome leži u čuvanju provodnika na štapu, pogotovo na vršnom segmentu.

Spoj shock leadera i osnove se najčešće ostvaruje čvorom ‘uni-to-uni’. Pritom je važno da se spojni dio shock leadera u formiranju čvora oko osnove omota jedan put, a spojni dio osnovne upredenice oko shock leadera pet do šest puta. Na taj se način u završnom pritezanju čvora dobija konusni profil čiji je uži kraj okrenut prema vrhu štapa. To je važan detalj, jer se u izbačaju takav konusni čvor lakše probija kroz šumu uskih provodnika kojima su opremljeni vršni izmjenjivi segmenti.

Upravo iz tog razloga veliki broj surfera koristi spomenute konusne shock leadere kod kojih je završni dio dovoljno nosiv za najteže olovnice, a spojni dio dovoljno tanak da nakon formiranja spojnog čvora glatko klizne i kroz najuže provodnike.

No iako je struna koja kompenzira sile izbačaja znatno deblja od osnove, sile koje nastaju u trenutku izbačaja zbog toga nisu ništa manje. To pored strune i štapa najviše osjeća kažiprst kojim zadržavamo strunu do trenutka izbačaja. Ukoliko lovite sat – dva vremena, tada to možda i nije problem, ali ukoliko ste natjecatelj, pa morate odloviti dva dana po pet sati u komadu, tada taj problem itekako postaje opipljiv i bolan. Srećom postoji rješenje i za taj problem, a zove se navlaka za prst. Riječ je o svojevrsnoj rukavici koja umjesto pet prstiju ima samo jedan i to onaj najizloženiji – kažiprst. Nakon navlačenja ostatak je ruke slobodan, što je od velikog značaja kod rukovanja priborom pogotovo na natjecanjima. Improvizacije poput odrezanog prsta s kožnih rukavica kakve se koriste u građevinskoj industriji tek su polovično rješenje, što postaje jasno u trenutku kad prvi puta upotrijebite originalni namjenski proizvod.