Na zahtjevnim terenima, gdje ribe ima ali ne prima ponuđenu ješku uvijek jednako dobro, poželjno je kombinirati ješku, pa udice naizmjenično ješkati lignjom i srdelom, volkom i priljepkom, ili pak trpom i rakom. Ješkanje velikim crvom se isplati samo u toplijem dijelu godine…
povezane vijesti
U lovu parangalom, ako se u principu očekuje krupnija riba, tada i ješka mora biti krupnija, što je posebno izraženo kod parangala namijenjenih podlanicama.
Tako se rakovi ješkaju u komadu, udicom kroz zadak odozdo prema gore, tako da ostanu živi, a najčešće se koriste na parangalima namijenjenima podlanicama.
Srdelom se na parangalima za bijelu ribu lovi uglavnom krupnija riba poput zubatca pagra ili škrpine. Zato se i ne polaže na plitkim terenima gdje je sitna riba u tren oka može razbiti i udice ogoliti.
Ako se reže, tada je treba rezati na dva, eventualno tri komada, što zavisi od veličine srdele i veličine udice. Udica u nadijevanju treba ući s leđne strane, a u prošivanju završiti na trbušnoj strani, naravno između krljušti.
Na zahtjevnim terenima, gdje ribe ima ali ne prima ponuđenu ješku uvijek jednako dobro, poželjno je kombinirati ješku, pa udice naizmjenično ješkati lignjom i srdelom, volkom i priljepkom, ili pak trpom i rakom.
Ješkanje velikim crvom se isplati samo u toplijem dijelu godine, i to na plićim terenima koji obiluju fratrima.
Ako je u izvlačenju parangala dio ješke ostao na udicama, ta se ješka može iskoristi u sljedećem polaganju koje slijedi odmah po dizanju parangala. Ukoliko je takva ješka bila duže u moru i ima neugodan miris, bacite je i preješkajte parangal novom ješkom. Ako lignja vama smrdi, smrdit će i ribi, budite sigurni.
Bez obzira koju ješku koristili i koji parangal topili, vrh udice uvijek mora malo viriti izvan ješke. Udicu uvijek nastojte sakriti u ješku što je bolje moguće, a ješku pokušajte nadjenuti što čvršće i kvalitetnije, da ostane na udicama makar dok dođe do dna.
