Fluorokarbonske strune su postale standard u natjecateljskom, ali i u običnom, amaterskom rekreativno-sportskom ribolovu. Donedavno još nepoznat, fluorokarbon je od svog pojavljivanja, možemo reći preko noći, zauzeo svoje stalno mjesto u ribolovnom priboru svakog ozbiljnijeg ribolovca.

Prva fluorokarbonska struna na svijetu proizvedena je sada već davne 1971. godine, a proizveo ju je svima znani Seaguar. Budući da se tvrtka na tom otkriću nije zaustavila već je proces usavršavanja nastavljen, Seaguar svakako možemo smatrati autoritetom na području proizvodnje fluorokarbona.

Upravo je zato posebno zanimljivo što ovaj renomirani brend ističe činjenicu da i najkvalitetniji fluorokarbon, bez obzira na deklarativni postotak nije potpuno nevidljiv. Ipak, unatoč tome mnogi ribolovci deklarativni podatak koji kaže da je struna ‘100 posto fluorokarbon’ tumači kao ‘100 posto nevidljiv’.

Mnogi ribolovci znaju reći da je fluorokarbon providan poput duha, težak poput vode, a nerijetko i nosiv poput najkvalitetnijeg monofila.

A svi koji su se imali prilike okušati u big game fishingu mogli su ustanoviti kako se često dogodi da tune unatoč tome što se pod brodom ‘kuhaju’, odbijaju na udicama ponuđenu ješku. No u trenutku kada se predvez promjera 1,05 zamijeni s onim 0,97 milimetara, tuna bez oklijevanja proguta ponuđenu udicu.

Slično je i sa ostalim ribama, pa i s najobičnijim arbunima. U ovo doba godine dok je riba još uvijek podozriva, a more bistrije i prozirnije, često se standardnom opremom ne mogu postići očekivani rezultati. No kada se prame promjera 0,25 milimetara zamjene s pramama promjera 0,18 ili 0,16 milimetara, grizevi se utrostruče.

Takav razvoj događaja je jednim dobrim dijelom vezan uz vidljivost, odnosno nevidljivost strune, jer je činjenica da su tanje strune uvijek manje vidljive od debljih, no i uz činjenicu da je vid ribama tek jedno od osjetila kojima registriraju sve promjene u svojoj okolini. Struna, ma kako nevidljiva bila ima svoj ‘odjek’ u podmorju koji je većini riba zahvaljujući ostalim osjetilima poprilično jasno vidljiv i uočljiv, a zbog čega i priča o tanjim strunama jako dobro drži vodu. Naravno u tom ‘skidanju’ promjera ne treba pretjerivati i ići ispod razumnog i realnog kako se ribolov ne bi pretvorio u neprestano formiranje novih predveza, a ribe nakon odrađenog ribolova plivale s gomilom pearcinga.

Priče o realnoj nosivosti fluorokarbonskih struna su često u rangu s klasičnim ribolovnim pričama kojima se zapravo ne može stati na kraj. No za fluorokarbonske strune koje nose oznaku ‘EFTTA approved’ nikakvih sumnji nema.

Te su deklaracije potvrda proizvodnih deklaracija, a izdaje ih EFTTA (European Fishing Tacle Trade Association). Potvrde se izdaju temeljem testova obavljenih u EFTTA laboratorijima. Ukoliko se deklarativni podaci neke strune nakon testova pokažu točnima, struna dobija oznaku ‘EFTTA approved’ što znači da se u podatke navedene na pakiranju možemo pouzdati.

Svakako treba znati da svi proizvođači ne testiraju nosivost struna u istim uvjetima. Tako primjerice većina proizvođača na svojim strunama mjeri čistu linearnu nosivost dok jedan dio proizvođača to radi na suhom čvoru.

Malobrojni navode obje vrijednosti pri čemu je najčešće prvi broj koji je ujedno i veći, oznaka linearne nosivosti, dok je drugi, manji broj oznaka nosivosti na čvoru.