Feeder štapovi imaju izrazito osjetljive vrhove koji su u stanju indicirati i najmanji pomak na drugom kraju strune.

Po zabacivanju valja napeti strunu, štap postaviti vrhom prema gore i pratiti sami vrh.

Svako povlačenje naješkane udice na vrhu će se vidjeti kao titranje ili savijanje.

Čak i oni manje vješti, već nakon nekoliko zabačaja lako ocjene pravovremeni trenutak za kontru. Naravno, taj trenutak ovisi i o vrsti korištene ješke.

Tako će kontra s dagnjom biti brža, ako ne i trenutna jer dagnja na udici relativno kratko traje. Ukoliko se za ješku koriste komadi velikog crva, tada možemo malo i čekati i kontrirati tek na ozbiljnije savijanje vrha.

Vrsta lovine jednako tako utječe na trenutak kontre. Ukoliko su na dnu manule, tada će odmah po zabacivanju doći do sitnog i nervoznog čupkanja na koje treba odgovarati kratkim, ali odlučnim kontrama. Budući da su manule ribe jata tada se u kontri često kače za škrge ili tijelo. Ukoliko se lovina sastoji od špara ili knezova, grizevi će biti snažni i odlučni, a naša će kontra zapravo biti tek potvrda ostvarenog kačenja.

Ako nam je struna najlonski monofil, tad treba kontrirati na svako ozbiljnije zatezanje strune i savijanje vrha jer je najlonski monofil istezljiv.

Savijanje vrha znači da je istezljivost najlona savladana i da riba sigurno ima udicu u ustima te da je pokušava odvući.

U radu s upredenicama spomenute istezljivosti nema tako da će svaki pomak udice osjetljivi feeder vrh registrirati.

Nakon malo prakse lako se ustanovi što je lažni a što pravi potez. A budući da je feeder jako elastičan štap valja paziti da se upredenica pri kontriranju ne ovije oko vrha jer bi ga vrlo lako mogla slomiti.

Iako se s feederom, kao uostalom i u radu sa svim drugim tehnikama, mogu koristiti razne ješke, najuspješniji lov se ostvaruje gamborima, dagnjama, crvima, lignjama, volkom i ribljim filetima.

Inače je feeder štap, kako mu i naziv sugerira, idealan za zamaranje krupnije lovine upravo zbog svoje elastičnosti koja odradi najveći dio posla u zamaranju.