Ovoljetne priče o ribama nastavljamo još jednom od onih koje pobuđuju nostalgične uzdahe. Na njegov spomen najčešći je komentar: otkad ga nisam vidio!

A oni strastveni i uspješni ribolovci tužno će dodati: otkad ga nisam ulovio. Lako bi bilo da je riječ o samo jednoj ribi. Nažalost, takvih je puno, svakim danom više.

U Jadranu i u svim svjetskim morima i oceanima. Temu osiromašenja mora ovdje ne namjeravam razvlačiti, puno puta je elaborirana, i tko zna koliko ćemo se na nju vraćati.

Danas se bavimo jednom konkretnom ribom, a ta se zove konj. Ili kavala, kako kome drago. Uvijek ističem da je konj jedna od najljepših riba Jadranskog mora.

Neću reći najljepša, isključivo »naj« epitete nerado upotrebljavam. I nije to samo moje mišljenje, isto će reći mnogi ribolovci i poznavaoci živog svijeta u podmorju. Iako, o ukusima i ljepoti teško je raspravljati, nevažno je li riječ o ljudima ili ribama!

Osjetljiv poput cvijeta

Konj je uistinu lijepa riba, pomalo robusna izgleda, a istodobno osjetljiv poput cvijeta. Plah i mlak, odmjerenih i nekako usporenih pokreta, te zahvaljujući samo savršenom prilagođavanju terenu na kojemu boravi uspijeva opstati u moru punom grabežljivaca.

Pamtim priče starih podvodnih ribolovaca. Kad bi se hvalili ulovima, a koji se ribolovac ne hvali, uz zubace i lubene redovito su spominjali konje. Lovili su ih mnogo, a nije im bilo ni teško.

Konj je bio lako dostupna lovina. Trebalo ga je samo naći i dobar ulov nije izostao. A danas… Ne pamtim kad sam ga vidio. Slabo ga love podvodni ribolovci, a rijedak je i u lovu ostalim alatima.

Tijelo konja je povišeno i bočno spljošteno, a na njemu se posebno ističe velika glava. Boja mu je zelenkastosmećkasta, koja u donjem dijelu prelazi u zlatastozelenosivu.

Karakteriziraju ga trbušne peraje bijele boje, po čemu ga podvodni ribolovci u rupi najlakše otkrivaju. Čitavo tijelo konja blista nekim posebnim sjajem pa svaki njegov pokret, zavisno o lomu svjetla i sjeni, donosi drukčiji odsjaj, jednom je brončani, a potom opet platinast ili boje starog zlata. Teško je to opisati, konja treba vidjeti i u podmorju doživjeti njegovu ljepotu.

Maksimalno naraste do 52 centimetra duljine, tako stoji u stručnoj literaturi, i pritom dostigne težinu od 4 kilograma. Međutim, takvi se primjerci uistinu rijetko love.

Ako se više uopće love? Najveći konj kojeg sam osobno vidio bio je nešto teži od dva kilograma. Težina prosječnih primjeraka kreće se do pola kilograma, a duljina im je 30 – 35 centimetara.

U nekim drugim morima, stoji u istoj literaturi, maksimalno naraste do 70 centimetara i sedam kilograma.

Čitav Jadran prebivalište je konja. Naći ćemo ga u obalnom pojasu, uz obale otoka i otočića, na sikama, ali i na brakovima otvorenog mora, iznad obrasla kamenita dna.

Uglavnom se zadržava u rupama i procjepima ili među busenima posidonije. Pojava konja nešto je učestalija – bolje je reći, bila je učestalija – oko sjevernojadranskih otoka i otočića, uz zapadnu obalu Istre i u zadarskom arhipelagu.

Boravi na dubinama od 10 do 100 metara, a ponekad se može naći pliće i dublje, od 2 do 200 metara. Nekad je boravio na manjim dubinama, a sada se, u životnoj borbi za opstanak, zadržava dublje, na teže dostupnim pozicijama.

Također, nekad je konj živio u plovama osrednje veličine koje su se lagano kretale oko mjesta stalnoga prebivanja. Danas je prorijeđen, pa se češće nailazi na nekoliko usamljenih primjeraka.

Rupe i procjepe u kojima boravi obično dijeli sa šargima, s kojima dijeli zajedničku sudbinu. Danju se u pravilu zadržava u skloništu koje napušta u večernjima satima kad kreće u potragu za hranom.

U prehrani je raznovrstan – jede sitne žive organizme što ih pronalazi u svom okolišu, najčešće račiće i nedorasle glavonošce.

Izazov podvodnog ribolova

Sezona lova konja praktički traje čitave godine. Preciznije rečeno, mogla bi trajati. Najbolje se lovi ljeti i u jesen, kad zalazi u pliće predjele bliže obali.

Za lov nisu potrebne neke posebne meteorološke prilike ili doba dana. Lovi se danju i noću, po mirnom i valovitom moru. Nekad su konja najviše lovili podvodni ribolovci.

Danas to uspijeva rijetkima, uglavnom onima koji mogu duboko zaroniti. Konje love i ostalim alatima, a mnogo veći neprijatelj od podvodne puške bile su im, a to su i danas, mreže poponice, pa i druge mreže stajaćice. Tim alatima izlovilo se najviše konja.

Podvodnim ribolovcima konj je oduvijek bio drag, tim više što im je bio relativno lak i dostupan plijen. Sa svojim naizgled sporim plivanjem i gotovo tromim pokretima konj naprosto izaziva podvodnog ribolovca.

Međutim, kad osjeti opasnost munjevito reagira i bježi u sklonište, često u vlastitu klopku. Sakrije se u rupu iz koje dugo vremena ne izlazi.

Pojedinačne primjerke u rupama je teže pronaći jer se dobro zavlače na skrovita mjesta. Tek ako je u rupi sklonište potražilo više konja, lakše će se otkriti oni koji su se slabije sakrili. Podvodni ribolovac konja, također, može tražiti u sjeni kakva većeg kamena te na obraslom dnu.

Veći kamen može poslužiti podvodnom ribolovcu kao zaklon dok čeka nailazak konja. Jedina zaštita pred puškom konju je dubina na kojoj se zadržava, a koja mnogim podvodnim ribolovcima nije dostupna. I još nešto treba znati. Na poziciji na kojoj su konji jednom ulovljeni, nakon određena vremena opet će se naći.

Za mirna vremena, posebno u toplijim mjesecima kada je bliže površini, konja se uspješno lovi ostima. Nije previše mudar i snalažljiv pa lako zalazi i u vrše.

Od udičarskih alata za lov konja najefikasnija je tunja, sa štapom ili bez njega. Izrađuje se od osnovnog najlona debljine do 0,40 milimetara na koji se vezuje udica broj 10 – 13. Najbolja ješka je veliki crv, a dobri su račići, posebno kozica i rak samac, pa crvići, meso sipe ili lignje…

Tromih pokreta konj je takav i kada zagrize, neće naglo i brzo jesti ješku, a neće se odmah ni zaletjeti na nju. Ribolovac na isti način mora odgovoriti, ne trzati naglo i brzo. Kad je ulovio jednog, na istom mjestu vrijedi loviti i dalje, može se uloviti još koji konj.

Noć je najbolje vrijeme za takav ribolov jer konj noću traži hranu. Konj noću dolazi u plitko gdje ga se lovi na tvrdom, kamenitom, pločastom ili mješanom dnu s posidonijom. Pridnenim parangalom konj se također uspješno lovi, a najbolje ga je polagati u prvi sumrak te dizati rano ujutro.

Zakonska zaštita

Crvena knjiga morskih riba Hrvatske konja svrstava među »gotovo ugrožene vrste«. Ribolov je jedan od uzroka ugroženosti i – standardno – »najveći neprijatelj mu je podvodna puška!«

Da, tako uvijek biva – podvodni ribolovci dežurni su krivci. Također, navodi se da je konj ugrožen »narušavanjem ili nestajanjem staništa… širenjem alohtonih algi te onečišćenjem priobalnog mora.«

Zakonskim propisima u nas je konj dvostruko zaštićen, minimalnom lovnom veličinom i lovostajem. Novim Pravilnikom o zaštiti riba i drugih morskih organizama i kriterijima za utvrđivanje visine naknade za počinjene štete, za konja je propisana minimalna referentna veličina od 30 centimetara.

Takva je bila i u starom pravilniku, samo što se zvala lovna veličina. Za obračun naknade štete određen je iznos od 15 eura po kilogramu. I razdoblje lovostaja isto je kao i dosad – traje od 15. svibnja do 15. srpnja.

U to vrijeme »ne smiju se loviti, sakupljati, zadržavati na plovilu, prekrcavati, iskrcavati, prenositi, skladištiti, prodavati, izlagati ili nuditi na prodaju živi ili u svježem stanju.«

Crvena knjiga navodi da bi zaštitne mjere u praksi trebalo strože primjenjivati, »nego što se sada čini.« U znanstvenim krugovima ističu da bi učinkovitije bilo proglašenje zaštićenih područja i morskih staništa s potpunom zabranom,ili restriktivnije reguliranim priobalnim ribolovnim aktivnostima.

Košćice čudotvornih moći

Gastronomski konj je cijenjena riba, ukusna mesa. On, međutim, ima još jednu vrijednost. U njegovoj glavi, konkretno u »unutarnjem uhu«, gdje se nalaze osjetila za ravnotežu i orijentaciju u prostoru, nalaze se dvije lijepe, posebno vrijedne i tražene košćice.

Njima se nekada pripisivala čudotvorna moć, pa su ih ljudi nosili kao privjesak, vjerujući da ih one čuvaju od raznih zala i nesreća. Mladići u Italiji i Francuskoj, kao znak osobite pažnje, njima su darivali odabranice svoga srca.