Zbog razlike u kvaliteti mora i saliniteta, školjke uzgojene ili ulovljene na nekim mikrolokacijama su znatno ukusnije od drugih, što ljubitelji morskih delicija jako dobro znaju cijeniti. Tako su primjerice malostonske kamenice poznate širom svijeta upravo zbog specifičnog, izuzetno bogatog i osebujnog okusa
povezane vijesti
Školjke su oduvijek bile sastavni dio ljudske prehrane, bilo sirove, bilo kuhane ili pak pripravljene na neki drugi način. I premda je naše more stanište brojnim vrstama, tek se manji dio koristi u prehrani.
Osnovni razlog tome leži u dostupnosti školjki, njihovoj veličini, okusu i kvaliteti mesa.
Naime, da bi se primjerice, za manji skromniji obrok, skupilo dovoljno školjki iz porodice turpija (Limidae), trebalo bi cijeli dan roniti i prevrtati kamenje uz vrlo upitan rezultat.
Također je slaba gastronomska korist od školjki poput mediteranske teline (Tellina fabuloides, Monterosato, 1884) koje unatoč brojnosti ne mogu narasti više od 30 milimetara, pri čemu se prosječna veličina kreće tek oko 15 do 20 milimetara.
Jednako je tako izlišno govoriti primjerice i o dagnjici (Mytilaster Minimus, Poli, 1795) kao gastronomskom doživljaju kad je maksimalna veličina ljušture koju ova vrsta može doseći tek 12 milimetara.
No zato je potpuno drukčija situacija sa školjkama poput kunjki, kamenica, prnjavica, daganja, srčanki, kućica…
Ove se školjke vrlo revno i s puno strasti sakupljaju ronjenjem ili raznim povlačnim mrežama, dok se dagnje i kamenice i umjetno uzgajaju. Naravno, osnovni razlog leži u njihovoj visokoj gastronomskoj privlačnosti, ali i nutritivnoj vrijednosti.
Pritom nipošto nije svejedno na kom se dijelu Jadrana školjka ulovila ili uzgojila. Zbog razlike u kvaliteti mora i saliniteta, školjke uzgojene ili ulovljene na nekim mikrolokacijama su znatno ukusnije od drugih, što ljubitelji morskih delicija jako dobro znaju cijeniti. Tako su primjerice malostonske kamenice poznate širom svijeta upravo zbog specifičnog, izuzetno bogatog i osebujnog okusa, što je svakako jedan od temeljnih razloga kontinuiranog uzgoja koji se na tom prostoru provodi još od rimskog doba.
Školjke se mogu pripravljati na brojne načine, a poslužuju se kao topla ili hladna predjela ili pak kao samostalna glavna jela. Većina se školjki može konzumirati sirova, što nipošto ne znači da svačije nepce u tome i uživa.
Bez obzira da li ih sami lovili ili ih kupili na ribarnici ili kakvoj drugoj prodavaonici, školjke prije pripremanja moraju biti žive. Iznimka su, naravno, duboko zaleđene školjke uz koje dakako ide i deklaracija o porijeklu, vremenu zamrzavanja i roku trajanja.
