Lignja se mrijesti krajem zime i u rano proljeće, kada prilazi obali u plića područja. Mlade se lignje u toj istoj zoni zadržavaju do jeseni kada se počinju povlačiti u dublje more, na dubine od 40 do 150 metara. Nažalost, malo ih stigne do tih spasonosnih dubina. Migavice i zagonice veliki dio tih nedoraslih liganja doslovno pometu, a ništa bolji nisu ni lignjari koji love za 'gušt i pjat'.
povezane vijesti
Iako je u gospodarskom pogledu lignja najvažniji glavonožac Jadrana, podataka o godišnjim ulovima zapravo nemamo, a što je samo još jedan pokazatelj lošeg gospodarstva kada je u pitanju podmorje. Kakvo je realno stanje najbolje znaju ribari i lignjari koji love sve manje i manje primjerke.
Prosječna veličina ulovljenih liganja iz godine u godinu je sve manja. Razlog je ništa drugo doli prelov i konstantan izlov bez ikakvih zakonskih ograničenja. Dobro, pravilnije bi bilo reći ‘bez skoro ikakvih zakonskih ograničenja’, budući da postoji kvaka oko upotrebe svjetla na moru. No ni ta kvaka ne radi, budući da se ta zakonska odredba poštuje samo na mjestima na kojima je svjetlo vidljivo zakonskim djelatnicima. Na mjestima na kojima Policija nije tako česta, svake noći nikne mali Betlehem.
Lignja je lovac koji se za svog životnog vijeka nikada ne spušta na dno. Za razliku od sipa, hobotnica i mušuna neprestano je u pokretu, u potrazi za dvjema osnovnim elementarnim potrebama – hranom i produženjem vrste.
Vraćate li ‘cukarinke’ u more?
Mrijesti se krajem zime i u proljeće, kada prilazi obali u plića područja. Mlade se lignje u toj istoj zoni zadržavaju do jeseni kada se počinju povlačiti u dublje more, na dubine od 40 do 150 metara. Nažalost, malo ih stigne do tih spasonosnih dubina. Migavice i zagonice veliki dio tih nedoraslih liganja doslovno pometu, a ništa bolji nisu ni lignjari koji love za ‘gušt i pjat’. Naime, veliki dio tih ‘sportskih ribolovaca izlovljava nedoraslu lignju. Nazivaju ih cukarinkama i tvrde kako su one ‘najslaje’. Naravno da nije riječ o posebnoj vrsti već je u pitanju najobičnija mlađ. Budući da nedoraslu, a ni butarganu (mrijesnu) lignju zakon ne štiti, prepuštena je na milost i nemilost svijesti lignjolovaca kojima je taj dio odgovornosti najčešće nerazvijen i potpuno nepoznat.
Loveći jednom zgodom na jednom lignjolovnom natjecanju na skosavicu mi se objesila lignja neznatno veća od skosavice. Kada sam je htio pustiti u more vlasnik brodice, inače vrsni ribar i lignjolovac, nije htio ni čuti za tako što.
– Da je nisi puštá! Svako se oko broji! – bučio je sav zapjenjen.
Uz takav pristup, dobro je što još uvijek znamo kako lignja izgleda. Hoće li znati i naši unuci, pitanje je o kojem bi trebalo razmisliti.
