U zavisnosti od veličine i oblika ribljih usta bira se i adekvatna udica. Naravno da sve ribe nemaju ista usta zbog čega, između ostaloga, u ponudi i stoji velik broj oblika i veličina udica. A koju ćete udicu točno odabrati ovisi ponajprije o položaju usta kod određene vrste...
povezane vijesti
Kaže se da svaka riba ima svoju udicu i to nije rečeno bez razloga. Zavisno od hranidbenih navika, položaja usta i građe čeljusnog aparata svaka se vrsta hrani na samo njoj svojstven i specifičan način. Poznavanje tih činjenica je od neprocjenjivog značaja u odabiru pribora i montaže mamaca.
Većina riba svoju hranu usisava. Naglim otvaranjem usta se stvara podtlak koji gotovo trenutno, velikom silinom, hranu dovodi pravo u ždrijelo. Jedan dio riba svoje obroke samo usisava, drugi odgriza, čupa ili drobi, no niti jedna riba svoje zalogaje ne žvače. Žvakanje bi onemogućilo rad škrga i zaustavilo proces disanja.
U većine riba jezik je slabo pokretan bez mišićne podloge, pa se hranjenje najčešće svodi samo na puko ubacivanje otrgnutih ili zdrobljenih komada što je moguće dublje u ždrijelo. No ne rade sve ribe to na isti način. Kako i koliko duboko će riba usisati ili progutati svoj obrok, bio on slobodan ili nadjeven na udicu, ovisi o nekoliko važnih detalja. Jedan od ključnih je svakako položaj usta.
S obzirom na položaj u odnosu na os tijela i glave, razlikujemo tri osnovna oblika.
Završni ili terminalni oblik je takav da se usta nalaze na najisturenijoj točki njuške, a čeljusti su podjednake dužine. Takva su usta primjerice kod kneza.
Gornja ili supraterminalna usta gledaju gore. Kod riba sa ovakvim ustima, donja je vilica duža od gornje. Takva je građa primjerena uzimanju hrane koja se nalazi iznad ribe. I premda se pritom najčešće misli da su takve ribe orijentirane isključivo na uzimanje hrane sa površine mora, to nije točno.
Čače i ranj imaju upravo takva usta, a svoj plijen vrebaju ukopani u dno.
Donja ili subterminalna usta su okrenuta prema dolje. Donja je vilica kraća od gornje pa ribe sa takvim ustima traže hranu ispod sebe, poput trlja ili kokota.
Naravno da uz ova tri osnovna postoji i mnoštvo prijelaznih oblika koji su nastali kao posljedica specifičnog načina ishrane i zauzimanja strogo određenog položaja u hranidbenom lancu, a što nam može pomoći u odabiru udica i određivanju najboljeg sistema za lov.