Osnovna razlika među pojedinim fluorokarbonima je zapravo samo u njihovoj krutosti, o čemu bi svaki pasionirani ribolovac trebao povesti računa. Neke riblje vrste zahtijevaju kruće prame kako bi ih nakon usisavanja teže ispljunule, dok će neke vrste zahtijevati mekane prame koje će se nevidljivo povijati u kurentu. Upravo je stoga jednoobraznost među ribolovcima u korištenju fluorokarbona velika greška.
povezane vijesti
- Koliko se daleko usuđujete zabaciti svoj ribolovni sistem? Ukoliko koristite shock leader tada nikakvog ograničenja ne trebate imati
- Iz svijeta znanosti – Andrej Gajić objavio rad o nalazu morskog psa prasca s leucističnim poremećajem pigmentacije
- Škrt na riječima, dobar u panuli. Povukao iglicu na 18 metara dubine pa nasukao cara od 4,3 kilograma
Mnogi su ribolovci došli do zaključka da fluorokarbonski čvor na udici drži bolje i kvalitetnije ako je vezan aparatićem za vezivanje udica. Razlog je upravo u odnosu ovoja i mjesta savijanja fluorokarbona koji su kod određenih čvorova nešto pogodniji.
Klasični čvorovi kojima se ograničava hod prame kroz provrt tehnosfere podrazumijevaju nekoliko provlačenja živog kraja kroz petlju čvora. No činjenica je da svaki fluorokarbon nema jednaku nosivost na čvoru koji je provučen jedan, dva ili tri puta. Stoga je poželjno ispitati nosivost određenog fluorokarbona na čvoru provučenom jednom ili više puta. Kada ustanovite koji je čvor najnosiviji naprosto ga vodootpornim flomasterom upišite na poleđini kalema.
Isto je tako činjenica da pojedini fluorokarboni nakon što su bili u moru više nemaju nosivost kakvu su imali prije potapanja. To je posebno izraženo na veznom čvoru za udice. Mnogi fluorokarbonski predvezi nakon što su bili u moru na čvoru na udici nakon nekog vremena popucaju. Stoga pojedini ribolovci svoje predveze nakon korištenja ispiru u slatkoj vodi.
Valja spomenuti i hibride, strune koje su u osnovi klasični najlonski monofili sa vanjskim slojem fluorokarbona. Takve su strune u pravilu nosivije od klasičnih fluorokarbona, s tim da nisu potpuno nevidljive. Ipak unatoč toj nesavršenosti, ne treba zazirati od takvih struna jer one imaju svoju primjenu. Idealne su za lagano zamućeno more, noćni ribolov, kao i ribolov na većim dubinama, pogotovo ako moramo uz manji promjer dobiti veću nosivost.
A osnovna razlika među pojedinim fluorokarbonima je zapravo samo u njihovoj krutosti, o čemu bi svaki pasionirani ribolovac trebao povesti računa. Neke riblje vrste zahtijevaju kruće prame kako bi ih nakon usisavanja teže ispljunule, dok će neke vrste zahtijevati mekane prame koje će se nevidljivo povijati u kurentu. Upravo je stoga jednoobraznost među ribolovcima u korištenju fluorokarbona velika greška.
Kad kupujete fluorokarbon izvucite metar-dva strune i promatrajte kako pada i kako leži u ruci. Lako ćete uočiti koliko je mekan ili krut. Provucite posljednjih nekoliko centimetara između čvrsto stisnutih kažiprsta i nokta palca pa pogledajte koliko se i kako kovrča. Ovi su jednostavni testovi izvrsni pokazatelji istinitosti tvrdnji koje možete pročitati na deklaracijskim listićima, a posebno su učinkoviti kod fluorokarbona tanjeg promjera. Osim toga pojedini fluorokarboni renomiranih brandova imaju dekleraciju EFFTA aproved (EFFTA – European Fishing Tackle Trade Association), što jamči istinitost podataka navedenih u deklaraciji.
Sve vam to može pomoći u odabiru pravog fluorokarbona jer, ako ste light spinner tada vam treba mekana i podatna struna, ali ako ste ribolovac na fermu tada vam treba kruta i žilava struna otporna na abraziju. Stoga potražite svoju fluorokarbonsku strunu koja odgovara vama i upravo vašem načinu ribolova, vežite je adekvatnim čvorom i time ulovite ribu više.
