Slobodan Simič – Sime je rođen u Somboru, u Vojvodini, 27. travnja 1955. godine.

Sa samo deset mjeseci obitelj se seli u Pulu, a dva mjeseca kasnije u Piran, gdje je odrastao, upoznao ga, zavolio i zauvijek ostao njegov vjerni građanin.

U Piranu je završio Osnovnu školu i Srednju Pomorsku, a zatim otišao u Ljubljanu na studij Informatike nakon kojeg se zapošljava Iskri Telematici na razvojnim, istraživačkim i rukovodećim pozicijama.

U tom, profesionalno gledano, iznimno bogatom razdoblju, budući da je velika korporacija Iskra podupirala prije svega znanje i inženjerski kadar, godinama predaje, istražuje, piše…

U Iskri se na prvi pogled zaljubio u Irenu s kojom je i danas, i s kojom je dobio sina Jana koji je oduvijek bio, kako Sime u šali zna reći, ‘sporije sorte’, pa se vjerojatno otud i razvio njegov interes za puževe i školjke.

No šalu na stranu. Danas je Jan vrhunski malakolog i glavni krivac za nastanak poznatog Muzeja školjaka u Piranu.

Već tijekom rada u ljubljanskoj Iskri Sime je sjedio ‘na dva stolca’ jer je brojne projekte realizirao i u Piranu, gdje posljednjih desetljeća vodi poznati Zavod Mediteranum.

U mladosti je igrao košarku, išao na rock koncerte, tulumario, osvajao, dizao se i padao, pametovao, ukratko radio sve ono što rade mladi i životom ispunjeni ljudi.

Uza sve to je bio i ostao veliki zaljubljenik u knjige i baštinu. Ako ga pitate koliko ih je napisao najvjerojatnije će vam reći da ne zna, oko 20, 30, vjerojatno, članaka puno više, sigurno preko 100, ali koliko točno, to ne zna.

Njegova najprepoznatljivija crta osobnosti je iznimna znatiželja i motivacija za stvaranjem jer se daleko najviše zabavlja kada nešto istražuje.

Dok je bio mlađi, to su bili informatika i računalne komunikacije, ali paralelno i Piran, i Istra, i tradicijska plovila, čime se i sada ozbiljno bavi.

Osim pisanjem knjiga, Sime se bavi i mnogim drugim projektima poput izrade pravih tradicijskih plovila, organizacijom događanja vezanih uz očuvanje mediteranske kulture i baštine, muzejskim projektima, ali i osnivanjem novih muzeja.

A budući da među talentima ima i preciznost i vješte prste, među sve spomenuto se može dodati i modeliranje, od izrade ​​raznih elektroničkih uređaja do modela brodova što do danas nije napustio.

Sebe smatra pozitivcem koji živi u Raju jer sve ovisi samo o pojedincu koji na temelju svog karaktera odlučuje u kojem će se smjeru okrenuti.

Premda je počeo davno pisati i izdavati, tematski se barkama, batanama i plovilima konkretno okreće 2005. godine kada objavljuje monografiju ‘Z vetrom in vesli’, a 2008. ‘Batane Istre’, također monografiju.

Ubrzo slijede još dvije monografije. 2010. godine se objavljuje ‘Restavriranje historičnih plovil’, a 2013. godine ‘Tradicionalna plovila Istre’.

Prošle, 2022. godine izdaje Brošuru, odnosno katalog, ‘Pomanjšana tradicionalna plovila Istre’, a ove godine u nakladi Mediteranum izlazi njegov posljednji naslov tematski vezan uz Istarske barke, ‘Solinska plovila’.

– Moja je je osnovna namjera da kroz svoje knjige i publikacije prvenstveno osvijestim čitatelje o krhkom i nestajućem mediteranskom identitetu. Upravo zbog te krhkosti bih ga volio zaštititi kao nematerijalnu baštinu. ‘Tradicijska plovila Istre’, su jedna od najvrjednijih i najvažnijih baština obalnog dijela Istre dok je sama Istra kao mjesto uvijek bila iznad dnevnopolitičkih manipulacija. To je mjesto povijesti, multikulturalnosti i ljepote – priča nam skromno Sime kome je baština zapravo samo jedna od njegovih velikih ljubavi.

A ‘Solinska plovila’ je posljednja knjiga u trilogijskom nizu koji zbirno pokriva sva tradicijska plovila koja su plovila Istarskom obalom od kraja 18. stoljeća do danas. Zahvaljujući četrdesetogodišnjem sustavnom istraživanju, ‘Batane Istre’, ‘Tradicijska plovila Istre’ i ‘Solinska plovila’ čuvaju jednu od najvažnijih obalnih baština.

Naime, plovila su za solane bila od iznimne važnosti, nezamjenjiva i prije sezone žetve soli. Trebalo je doći do njih s brojnim članovima obitelji i prevesti sve što je bilo potrebno za nekoliko mjeseci života u solani.

U Piranu je sve počinjalo spektakularnim travanjskim isplovljavanjem solanskih obitelji na stotinama natovarenih teglenica iz Pirana u jednu ili drugu solanu.

A nakon završetka sezone soli bilo je potrebno sve stvari opet prevesti plovilima.

Osim toga, solane je trebalo pripremati i popravljati tijekom cijele godine, a ne samo neposredno pred sezone soli. Trebalo je koristiti drvo, blato i kamenje za održavanje nasipa, kanala, prijelaza, mostova, za što su korištena i druga plovila.

Najvažnija su bila ona kojima se sol prevozila kanalima soli, od kućnih skladišta do velikih državnih skladišta u okolici.

Nekada ih je bilo jako puno jer je svaka solana imala svoja domicilna skladišta. Danas ih je puno manje, a najbolje su očuvana ona između Portoroža i Bernardina, dok ih je nekada bilo i u Seči, i u Izoli, i u Kopru, pa sve do Trsta.

U monografiji su prikazane sve vrste tradicijskih plovila koja su se nekada koristila u solani za sve namjene, sve do velikih crnih maona i tegljača, kao i nekadašnji načini prijevoza soli manevriranjem plovila kroz slane kanale.

Predstavljena je i neobična tehnička infrastruktura solane, od pokretnih mostova do polumostova za utovar soli i još mnogo toga.

Shvaćanje funkcioniranja solana postalo je potpuno tek ovom Siminom knjigom.

‘Solinska plovila’ su prva publikacija koja istražuje i objavljuje ovu nezamjenjivu i najvažniju ‘infrastrukturu’ u solanama.

Zahvaljujući stotinama originalnih fotografija, skica i ilustracija, ovo je djelo nezamjenjiv izvor znanja i informacija za sve koje zanimaju tradicionalna istarska plovila, plovila korištena u radu solana kao i život u primorskim mjestima.

‘Solinska plovila’ je opsežna je i jedinstvena knjiga koja će svakog čitaoca iznenaditi obiljem informacija i spoznajom od kolike su važnosti bila plovila koja su brodila kroz slane močvare povijesti.

Ova knjiga formata 30X24 centimetra ima 176 stranica, i može se naručiti i kupiti po cijeni od 48 eura bilo putem maila [email protected] ili telefonskim pozivom na broj 00386 40 729 555.

A budući da s ovim svestranim autorom nikada niste sigurni u kome će ga pravcu odvući njegov idući interes lako je moguće da u skoroj budućnosti ova trilogija preraste u monografski kvartet.

Naime, Slobodan Simič – Sime u svom istraživanju tradicijskih plovila ima još jednu neispunjenu, premda bi bolje bilo reći, neodrađenu, veliku želju za što je već sakupio jako puno građe. Tradicionalna plovila slovenskih rijeka i jezera su definitivno područje na čiji se spomen oči Sime trenutno počnu stvaralački krijesiti.