Kavala (Sciaena umbra, Linnaeus, 1758), je jedina riba iz obitelji sjenki koja živi isključivo u moru. Ova vrsta službeno naraste do 52 centimetra dužine i do 4 kilograma težine. Naravno, prosječna lovna težina je znatno manja i iznosi svega 0,25 kilograma. Kavala ima oveću glavu s karakteristično povijenom gubicom po kojoj je i dobila ime (tal. cavallo = konj). Leđni greben joj je povišen, dok je u bokovima spljoštena. Peraje su joj dobro razvijene. Šipčice podrepne i trbušne peraje su bijele boje, dok je druga šipčica podrepne peraje oštra i izrazito čvrsta. Bočna je crta vidljiva cijelom dužinom.

Bojom kavala varira od zlatnosmeđe do gotovo crne, s tim da je s trbušne strane srebrnkasto-žućkasta s tamnijim točkama.

Iako je prisutna duž cijele obale, najčešće je nalazimo oko otoka i brakova otvorenog mora i to ponajviše u srednjem Jadranu. Preferira kamenita i obrasla dna od 10 do 50 metara dubine. Ne voli mutno i hladno more. Pripada zajednici bentosa i kao takva hrani se račićima, manjim ribama i mekušcima.

Spolnu zrelost postiže nakon treće godine života, s tim da su ženke spolno zrele već s 5, a mužjaci s preko 25 centimetara dužine. Mrijesti se od svibnja do kolovoza.

Nakon izvaljivanja iz jaja prolazi larvalnu fazu u kojoj uopće ne nalikuje na roditelje.

Kavala se u sportskom ribolovu udicom lovi prvenstveno kančenicom. Pribor za lov kavala nimalo se ne razlikuje od klasičnog udičarskog pribora pri čemu širina luka udica ne treba prelaziti 15 milimetara. Budući da je najčešće nalazimo u jatima, najbitniji je detalj pronalazak pošte, nakon čega spretniji udičar u kratkom vremenu lako može izloviti veći dio jata. Mada se može uloviti na većinu animalnih ješki, za lov kavala je najbolje upotrijebiti velikog crva ili gambora.

Odmah po spuštanju naješkanih udica u zonu lova, kavala će ponuđenu ješku prihvatiti, što se najčešće očituje kao nagla promjena težine. Zakačena kavala će se pokušati zavući u prvu škrapu, što joj, naravno, ne treba dozvoliti. Pritom će se otpor svesti na nekoliko neodređenih udaraca uz konstantno zatezanje u stranu. Na površini je podmetač potreban jedino ako se na tankoj prami nalazi veći primjerak.

Iako se kavala relativno lako lovi, ukoliko u prvih metar-dva spadne s udice, može probuditi nepovjerenje kod ostatka jata, nakon čega lov na tom mjestu postaje uzaludan.

Kavala se može loviti tijekom cijele godine, no puno uspješnije tijekom ljetnih mjeseci kada se u jatima približava obali i pličinama.

Meso kavale, kao i svih riba iz obitelji sjenki, je izvrsno i uvijek traženo. Lako je probavljivo i pogodno za sve poznate načine pripremanja. Ipak, najcjenjenije je spremljeno pečenjem na gradelama ili kuhano. Posebno je ukusna sušena, i to prvenstveno stoga jer ima nemasno meso.

Kavala, kao i ostale vrste iz obitelji sjenki, ima sposobnost svojevrsnog glasanja koje postiže kontrakcijama ribljeg mjehura ili jednjaka, a koje se  može čuti i sa trideset metara dubine što vješti ribari itekako dobro znaju iskoristiti.