Nije prošlo 10 sekundi otkad sam lega na dno na nekih 14 metara i eto mi jata sa desne strane, al odma bježe dublje. Ja opet zagugutam i kucnem ručkom puške o dno i eto njih prema meni, al ovoga puta sa lijeve strane. Ne mislim se puno i pucam prvu s reda…
povezane vijesti
– To jutro sam se probudija u 4:45 i bez oklijevanja se odmah zaputija do prijatelja Nikole kako bi već u zoru stigli na jednu našu poštu koja po meni i nije bila baš nešto. Naime, na toj sam pošti već znao da neću ništa uvatit, ali sam iša njega poslušat da mu ispunimo želju – priča nam Viktor.
– Tako smo na pošti bili prije 6 sati i do 10:30 nisam vidija ribu za gađat. Sve sami cipli od tridesetak deka, zubatci mali do pola kile i orade od dvadesetak deka. Naravno, odlučili smo se vratiti doma, ali se putem dogovaramo na još jednu poštu zaronit barem sat vremena, od 11 do podne – nastavlja Viktor svoju prču.
– Na toj sam pošti napravio dvadesetak čeka od 6 do 15 metara i na zadnjoj čeki mi doleti jato palamidi. Nije prošlo 10 sekundi otkad sam lega na dno na nekih 14 metara i eto mi jata sa desne strane, al odma bježe dublje. Ja opet zagugutam i kucnem ručkom puške o dno i eto njih prema meni, al ovoga puta sa lijeve strane. Ne mislim se puno i pucam prvu s reda.
Nisam znao niti da sam je pogodija i molija sam Boga da jesam.
A kad je mulinel krenija pivat zna san da je to to i samo daj Bože da ne ispadne. Nakon minutu-dvi borbe sam je dovuka, pustija joj krv i skratija joj muke. Ovo je moja prva palamida sa puškom na čeku ulovljena i vaga je pokazala 2 kila. Ulovljena je praktički u Splitu točno u podne tako da su u ručku guštale i mama i baka i prabaka – ispričao nam je Viktor Amos Belin.