Lov na velikim dubinama oduvijek je svakom ribolovcu bio izuzetan izazov i to iz više razloga. Ponajprije, velike dubine i potencijalni ulovi tako dobro golicaju ribolovnu maštu koja kod većine ribolovaca i bez poticaja nema granica. Na dubinama do četrdesetak metara uglavnom se zna što pliva i što se od ulova može očekivati, no na dubinama preko sto metara može biti doslovno svega i svačega.

Ne treba smetnuti s uma i teško pronalaženje dobrih pozicija, što je dodatni izazov. U današnje vrijeme na pomoći nam je sva sila elektronike s kojom se lako snalazimo i po najcrnjem mraku, no prije pojave suvremene elektroničke navigacijske opreme bilo je izuzetno teško dva puta ubosti istu poziciju na otvorenom moru. Osim toga, valjalo je složiti i pribor koji je sve samo ne jednostavan i običan. A izvlačenje ulova…

Sve to zajedno svakog zagriženog ribolovca draška i zove na avanturu zovom koji je nemoguće odbiti. Ipak, unatoč silnoj želji, takvi se pothvati često pretvaraju samo u dalek i skup izlet bez očekivanog rezultata. Da bi to izbjegli, neke stvari valja posložiti na vrijeme, kako u glavi tako i u ribolovnoj opremi i na brodu, te se tako organizirani, puni nade i bez imalo straha u neuspjeh, otisnuti u potragu za ribom života.

Kao i sve ribolovne pothvate, tako i lov na velikim dubinama valja pomno isplanirati. Ponajprije bi trebalo odrediti poziciju na koju želimo ići. Osim ‘dobronamjernih’ savjeta iskusnijih ribolovaca, za koje se naposljetku uglavnom otkrije kako su prepuni rupa i raznoraznih propusta, valjalo bi detaljno proučiti karte. Današnja ponuda pomorskih karata je izuzetno bogata i uz malo spretnosti neće biti teško pronaći onu koja nam najviše odgovara. Bitno je da karta sadrži detaljan prikaz svih promjena dubine, što je zapravo u suvremenoj kartografiji postao standard. Svakako bi valjalo odrediti i nekoliko rezervnih pozicija, jer nema gore stvari nego kad nakon dva sata plovidbe na poziciji na kojoj ste namjeravali loviti otkrijete usidreni brod.

Od pipanja na slijepo uvijek je bolja pouzdana informacija ili osobno iskustvo. Naravno, u posljednjem slučaju preskačemo iščitavanje karata.

Jedan od gorih načina određivanja pozicije je isplovljavanje po sistemu ‘već ću ja nešto naći’. Traženje pogodnog mjesta nakon isplovljavanja gledanjem u sonar, može dati rezultate, ali uglavnom tek nakon više izlazaka na more kojima je osnovni cilj upoznavanje s terenom, a ne ribolov.

Cilj potrage je nalaženje brakova, podmorskih uzvisina i brda čije padine u pravilu obiluju ribom. Ne moraju to uvijek biti kampaneli koji se sa 120 metara dižu na dvadesetak metara pod površinu. Ponekad je dovoljno desetak metara razlike u dubini da okupi i zadrži ribu.

Pučinski brakovi ribama ne predstavljaju samo sklonište, kako veliki broj ribolovaca misli. Brakovi su stanište brojnih biljnih i životinjskih vrsta koje su ovisne jedna o drugoj i usko povezane u nemilosrdnom hranidbenom lancu. Na takvim je mjestima stalno prisutan i lom morskih strujanja, tako da hrane nikada ne nedostaje. U tom lomu kurenta je obilje života u kojem sitna riba traži plankton, dok nju samu traži krupnija riba. Naravno, na vrhu piramide su uvijek najkrupniji predatori koji su većini ribolovaca temeljni cilj lova.