Dilema vezanih uz korištenje najlonskog monofila ili upredenice, koje su od pojavljivanja upredenice kao ribolovne strune prisutne u ribolovnim krugovima, u konstrukciji panulaškog sistema zapravo nema.

U panulanju iz ruke osnovna je struna u pravilu mekani najlonski monofil većeg promjera s kojim je kao takvim lako rukovati jer većinu opterećenja kojima je tijekom ribolova izložena, ova struna lako podnosi. Pritom su neke karakteristike, koje se inače smatraju osnovnim nedostacima, s panulaškog aspekta zapravo prednost. Naime, poznato je da se s mekanim najlonskim monofilom veće istezljivosti teško detektiraju fini pomaci na drugom kraju strune, što u panuli zapravo i nije toliko bitno. Dapače, u trenucima zamaranja krupne lovine istezljivost najlonskog monofila je itekako poželjna stavka kojom će se uspješno i lako iskompenzirati svi oni grubi trzaji zakačene lovine.

Eventualna krzanja i oštećivanja za vrijeme dok je struna pod nogama lako se riješe zamjenom oštećenog segmenta između zogulina što uglavnom nije veliki trošak, a s obzirom na cijenu utrošenog materijala ni zamjena cijele strune nije nemoguća misija.

Nasuprot panulanju iz ruke, u panulanju pomoću štapa, budući da je smještena na kalemu role, struna može biti puno tanja. Panulaši skloniji radu s najlonskim monofilom u pravilu biraju ovu strunu kao osnovnu dok oni skloniji radu s upredenicama biraju upredenicu. No kod znalaca izbor nije prepušten samo sklonostima ribolovca već ima i vrlo praktičnu stranu. U panulanju na manjim dubinama najlonski će monofil bez obzira na debljinu s lakoćom odraditi sve što se od njega očekuje, dok će u nekakvoj zimskoj panuli na većim dubinama, zbog svoje neistezljivosti i manjeg otpora, tanka upredenica ipak biti prvi izbor.

U posljednje je vrijeme kod panulaša koji panulaju iz ruke vrlo popularan sistem kod kojega je osnovna struna parangalski konopac, nakon kojega slijedi 15-ak metara olovanog upredenog najlonskog konca, dok je samo završni dio sistema najlonski monofil. U slučaju oštećenja ili starosti, mijenja se samo završni dio panule pri čemu je, osim ostvarene uštede na materijalu, zadržan i osjećaj dodira i tereta na koji je panulaš već naviknut.

Završni dio panule, u zavisnosti od ciljane lovine i konstrukcije osnove panule, iako može biti različitog promjera i različite dužine, uvijek se izrađuje od fluorokarbona. Fluorokarbonska struna ima koeficijent loma svjetlosti gotovo jednake vrijednosti kao i more, tako da nakon potapanja postaje gotovo nevidljiva, a što je u lovu zahtjevnih i osjetljivih ribljih vrsta vrlo važan detalj.

Premda zubatac nije osjetljiv na promjer i vidljivost strune na predvezu panule, u panuli za njega završni se dio također izrađuje od fluorokarbona.

Iznimno, samo kad se sigurno zna da su lovina strijelke, umjesto fluorokarbona može se postaviti predvez od sajle koji može parirati jakom i oštrom čeljusnom aparatu ove ribe.