Udičarski pribor za ciljani obalni lov kantara se najčešće slaže s minimalnim ili čak bez ikakvog olovnog opterećenja. Fluorokarbonski predvez promjera 0,25 – 0,30 milimetara, dug oko 2 metra, preko zogulina se spaja s osnovnom strunom, najlonskim monofilom, ne tanjim od 0,35 milimetara. Ovako složen sistem se može izbaciti iz ruke ili pomoću štapa, koji bi trebao biti dug barem 3 metra, vršne akcije, težine izbačaja ne ispod 30 – 60 grama. Rola za ovakav način lova je standardna, veličine 30 ili 40, no najbitnije je da ima pouzdanu kočnicu.

S takvim se priborom uspješno mogu loviti kantari u proljeće, u procijepima i kanalima poput malih fjordova koje formira more na vanjskim stranama otoka. Idealno je ako na obali postoji kakav zaklon iza kojega se ribolovac može skloniti, te ako je kanal paralelan s obalom.

Kantari često zalaze u takve kanalske procijepe koji u popodnevnim satima budu prekriveni pjenom. Bogato naješkanu udicu širine luka do 15 milimetara valja izbaciti na vanjski rub kanala, tako da je more u naletu vala donese u lovnu zonu. Kantar će tako plasiranu ješku najčešće pokupiti bez oklijevanja i premišljanja. No, ukoliko se u kontriranju ne zakači, najpametnije je odustati od daljnjeg ribolova i potražiti drugo mjesto. Uplašen neuspjelom kontrom ili padanjem s udice, kantar u panici napušta teren i dugo mu se vremena ne vraća.

Drugi, znatno popularniji način lova je fermama, no tada ne možemo govoriti o ciljanom, već samo o slučajnom lovu kantara, pri čemu se princip lova i montaže zapravo podudaraju s klasičnim načinom lova na fermu.

Kantar se može uspješno loviti i s montažom kod koje se na kraju predveza nalazi olovnica težine 30 – 60 grama, a nad njom na predvezu dva do tri brka duga 20 – 40 centimetara, promjera do 0,30 milimetara, no i ovdje kao i kod fermi ne možemo govoriti o ciljanom, već samo o usputnom i uglavnom slučajnom ulovu.

Za ješku se može štošta koristiti, ali najbolje rezultate ćemo postići ako upotrijebimo velikog crva, svježu srdelu, gavuna ili lignju.