Nebrojeni su oblici u kojima se pojavljuje najosnovniji element udičarskog ribolovnog pribora – udica. Razvojni put ovog tako važnog elementa je bio buran i rezultirao je brojnim formama. Tako danas imamo mnoštvo udica ciljano namijenjenih određenim ribljim vrstama, pomno izbalansiranog sastava, biranih boja i sjaja, da ne spominjemo suvremenu tehnologiju i finalnu obradu kemijskim brušenjem. Ipak, unatoč brojnosti oblika i krivuljnih tehničkih rješenja, jedan je detalj ostao neizmijenjen. Vrat udice završava uvijek samo na dva načina – pločicom ili ušicom.

OKO ILI UHO

Udice ove veličine moraju imati oko

Jedna od dvojbi pred kojima se često nalaze početnici, a nerijetko i prokušani majstori udičarenja, je izbor udice s obzirom na izvedbu završetka. Što je primjerenije, oko ili uho? Odgovor nije jednostavan. Osim te dileme ključnu ulogu za ispravan odabir svakako ima i duljina vrata, širina luka, izvijenost i debljina tijela, te usmjerenost i zakrivljenost samog vrha udice. Svi ti detalji zajedno određuju namjenu udice pa tako određeni model, u danom trenutku s obzirom na tehniku i način ribolova, postaje bolji odnosno lošiji izbor.

UHO JE GRANIČNIK

Udice s pločicom se najčešće koriste u ribolovu kančenicom

Ipak, ukoliko se usredotočimo samo na završni dio vrata udice, pritom zanemarivši utjecaj ostalih detalja, stvar se donekle može pojednostaviti.

Pločica ili uho je svojevrsni graničnik na koji se naslanja čvor koji ostvaruje vezu između strune i udice. Pločica se formira prešanjem završnog dijela udice pri čemu se profil od kojega je izrađeno tijelo udice pod presom naprosto razlije. Modernija tehnologija primjenjuje prešanje koncentrirano samo na središnji dio pločice, čime se znatno povećava nosivost tog dijela, jer se na rubnim dijelovima dobija znatno deblji presjek.

Čvorovi kojima se udice sa pločicom spajaju sa strunom su malobrojni i najčešće se radi samo o varijacijama na klasični čvor za udicu.

OKO SE NJIŠE

Sajla traži oko

Montaže udica se, s obzirom na završetak i sam dosjed čvora mogu ostvariti na dva načina – prvi je fiksni, pri čemu čvor čvrsto naliježe na prstenasti završetak dok je drugi slobodni, njišući, pri čemu je udica zapravo okačena na petlju.

Udice s okom se mogu vezati i poput udica sa pločicom, s tim da je poželjno da struna pritom prolazi kroz oko.

Nezavisno o načinu montaže, posebnu pažnju treba posvetiti završetku oka. Naime, ponekad zbog loše završne obrade na završnom dijelu ‘oka’ može

doći do pucanja strune koja bude ogrebana ili presječena nezaglađenim rubom.

Udice s okom podnose različite načine montaže

Udice s pločicom se najčešće koriste kod klasičnih parangala, kančenica i pri ribolovu plovkom dok su udice s ušicom svoju primjenu našle prvenstveno u ribolovu debljim strunama. Big-game je primjerice bez tih udica nezamisliv, baš kao i montaže sa sajlom. U panuli, ako nije završna, udica s okom se može postaviti i kao klizna udica.

Izbor udice ipak prvenstveno ovisi o lovini, tehnici i osobnim sklonostima. No jedno je sigurno – bez obzira koristili oko ili uho, ako ribe ima, najbitnije je da je udica dobro vezana čime ćemo se pozabaviti u jednom od sljedećih priloga!