Brakovi svojim neistraženim padinama i nepredvidivim ulovima oduvijek magično privlače sve ribolovce. Očekivanja su uvijek iznad granica realnog, zbog čega je svaki ulov u izvlačenju ispunjen krajnjom neizvjesnošću. Izvlačenjem ribe na površinu magična opijenost ne prestaje – ako je ulov ispod očekivanja, strast raste jer se u idućem spuštanju očekuje napokon nešto pravo, ako je pak ulov iznad očekivanog, tada adrenalin dosiže krajnje granice jer se u idućem spuštanju očekuje još više.

Brakovi su mjesta na kojima se uistinu može svašta uloviti. Takva mjesta kočari i ostali mrežari uglavnom izbjegavaju, a ono malo ribara koji tope parangale i vrše ne ugrožavaju riblji fond ovih malih biocenoza. Naravno, to je teorija. Praksa je zapravo znatno surovija. Neprestani pritisak ribolovnih alata najrazličitijih izvedbi pritisak je kojem se riblji fond teško opire, a posljedice su itekako opipljive.

No svejedno, unatoč tom pritisku i devastaciji, brakovi su i dalje omiljena destinacija svih zagriženih udičara. I dok su duboki brakovi otvorenog mora ipak većem broju ribolovaca daleki i nedostupni, kanalski brakovi pripadaju ribolovnim destinacijama do kojih većina ribolovaca može lako doći. Od matičnih su luka najčešće udaljeni tek pola do sat vremena plovidbe, a svojim dubinama rijetko prelaze 60 metara dubine što za sidrenje ne predstavlja veliki problem.

Oprema za lov na tim brakovima je nešto robusnija od klasične udičarske opreme i to prvenstveno zbog napora kojima je izložena. Olovnica od svojih stotinjak grama, nakon što potone na dubinu od pedesetak metara, nema više istu težinu, a ako je na udici još i riba ili više njih, tad jeftina oprema srednje klase pada na ispitu izdržljivosti. Jedino kvalitetne role i štapovi mogu odraditi posao izvlačenja lovine s tih dubina bez posljedica. Pritom ne smijemo smetnuti s uma da se lovi upredenicama koje pored neistezljivosti imaju sposobnost piljenja svega što je mekše od njih.

Obične vodilice na štapovima, jeftini roleri na rolama, slabi vrhovi, sve to pada na ispitu izdržljivosti ako nije uistinu visoke kvalitete.

Štapovi namijenjeni lovu na brakovima moraju biti kvalitetne izvedbe, dužine od 2,70 do 3,60 metara, težine izbačaja od 120 do 150 grama, s izmjenjivim vrhovima akcije od 60 do 80 grama.

Štapovima jače gramaže, poput onih namijenjenih vertical jiggingu ili little big game-u, ako koristimo upredenicu, riblji se potezi u principu jednako jasno mogu osjetiti, no u izvlačenju manjih i riba srednje veličine, što i jeste najčešći slučaj u ribolovu, ribolovac često do posljednjih nekoliko metara nije siguran ima li ribu na udici ili ne. Ipak, mora se priznati da su ovakvi štapovi, unatoč ‘smanjenom’ guštu, u borbi s velikom ribom u prednosti nad lakšim modelima.

Ako se rabe predvezi s kraćim pramama, s međusobno manjom udaljenošću (što znači da kompletna dužina predveza ne prelazi 1,20 metara), tada su kratki štapovi sasvim dostatni, no ako se rabe predvezi duže konstrukcije, tada bi i štap trebao biti dužinom adekvatan dužini predveza.