Budući da je rock fishing kompleksna ribolovna disciplina koja podrazumijeva lov s više različitih tehnika, zapravo se i ne može govoriti o predvezima namijenjenima rock fishingu, već samo o sistemima, montažama i predvezima koji bi u skladu s korištenom tehnikom u rock fishingu u datom trenutku mogli biti najlovniji.

Tako se u ribolovu na fermu najčešće koriste dva osnova sistema, svaki sa svojim predvezom.

Kod prvog sistema je klizna olovnica navučena na osnovu tako da riba u trenutku kad prihvati i počne odvlačiti ponuđenu ješku ne osjeća gotovo nikakav otpor. Fluorokarbonski predvez dužine 30 do 60 centimetara je najčešće naoružan samo jednom udicom. S osnovom je spojen preko zogulina adekvatne veličine i nosivosti. Da u zabačaju ne bi došlo do zaglavljivanja olovnice na spojnom čvoriću, na osnovu se između olovnice i zogulina navlači gumena perla. Ovo je pridnena postava namijenjena lovu sa standardnim ješkama poput crva, lignje, volka, itd.

Naprednija verzija podrazumijeva postavljanje safety sistema koji se sastoji od gumenog kliznog konektora na koji je zakačena olovnica. U slučaju zadjeva, konektor se otvara oslobađajući se olovnice, nakon čega se sistem izvlači bez gubitka predveza.

Kod drugog sistema koji se najčešće koristi za montaže sa živom ješkom, na kraj osnove se vezuje veći zogulin preko kojeg se nastavlja desetak centimetara nešto tanje strune koja ima ulogu ‘najslabije karike’ i na koju se vezuje fiksna olovnica. Fluorokarbonski je predvez dug 40 do 60 centimetara, a naoružan je samo s jednom udicom na kojoj se nalazi živa ješka dok se na suprotnom kraju nalazi zogulin s kopčom. Predvez se preko kopče kači na osnovu i spušta u more. Da se naješkana živa riba ne bi zadržala na površini, predvez se manjom, desetak grama teškom olovnicom opterećuje u neposrednoj blizini zogulina. Ta je težina dostatna za ‘potapanje’ predveza u lovnu zonu, dovoljno blizu dna. Osim direktno na predvez, otežanje se može postaviti na zasebnu kopču koja se onda postavlja iznad predveza na osnovu.

Zogulin na kraju osnove je ujedno i graničnik predvezu, no ako se hod predveza prema olovnici želi dodatno ograničiti, na osnovu se može postaviti granična perla na udaljenosti od oko 2 metra, koliko zapravo i dopušta prosječna dužina štapa, a što je u većini slučajeva sasvim dostatna distanca.

Ovaj sistem je primjenjiv na dubljim pozicijama na kojima se očekuju predatori poput zubaca, pagra ili većih ugora i murina, ali i na nešto plićima, pri čemu se onda koristi teža olovnica kako bi se struna mogla dovoljno zategnuti i napeti, a predvez glatko spustiti do lovne zone. Praktična je upotreba i drop shot olovnica koje u slučaju zadjeva ili kačenja veće ribe u 90 posto slučajeva spadaju sa sistema omogućujući nesmetano zamaranje lovine.

Preostao je još klasični á volo predvez kod kojega postoje samo dvije verzije – sa i bez zogulina. Predvez je uvijek fluorokarbonski s jednom udicom, tek neznatno manje nosivosti od osnove s kojom je spojen nekim od primjerenih čvorova, najčešće s uni to uni, ili pak preko zogulina, pri čemu je najkvalitetnija montaža s fluorokarbonskim zogulinom. Osim što su gotovo nevidljivi, ovi zogulini praktički nemaju težinu, tako da ne opterećuju sistem.