Fluorokarbonske strune imaju isti koeficijent loma svjetlosti kao i more, tako da nakon potapanja postaju praktički nevidljive. Savršenije inačice imaju i istu specifičnu težinu čime se postiže i neutralni uzgon. U praksi se koriste isključivo za izradu predveza. Važno je napomenuti da zbog specifične molekularne građe imaju nešto slabiju linearnu nosivost i znatno veću memoriju od klasičnih najlonskih monofila.
povezane vijesti
- Jeste li ikada pokušali loviti brancina á volo? Ako niste, sada je pravo vrijeme za to
- Iznenađenje shore jigginga. Kad je već namjeravao odustati, zubatac mu u propadanju pokupio varalicu
- Koristite li svjetlo dok lovite lignje? Postoji puno načina za svijetljenje s tim da je najbolje rješenje definitivno potopivi feral
Najlonski su monofili jednostruke strune izrađene od polyamida. U zavisnosti od primjesa mogu imati veću ili manju memoriju što znači da će se nakon plastične deformacije sporije ili brže vratiti u prvotno stanje. U principu, najlonski monofili koji nakon silaska sa špule ostaju u namotajima poput opruge, imaju veću memoriju, krući su, žilaviji, manje nosivosti i teže podnose plastične deformacije. Za razliku od njih, najlonski monofili koji nakon silaska s špule široko i mekano padaju bez karakterističnih opružnih kovrča, nemaju memoriju, podatniji su, istezljiviji, nosiviji i mekši te se kao takvi nakon istezanja znatno brže regeneriraju.
Važno je znati da strune bez memorije u odnosu na krute i žilave najlonske monofile osim brže regeneracije imaju i znatno veću istezljivost, u prosjeku oko 10 posto. Drugim riječima, ako mekanom strunom lovimo na četrdeset metara dubine, pod uvjetom da uopće uspijemo osjetiti nekakav trzaj, udice ćemo u kontri pomaknuti s mjesta tek nakon što istegnemo četiri metra strune. Upravo se iz tog razloga u kančarenju i ostalim tehnikama koje zahtijevaju brze, ako ne i trenutne reakcije, ne koriste mekani – no memory najlonski monofili već oni kruti i žilavi.
Nasuprot tome, u panuli su mekši najlonski monofili u prednosti nad krutima, pogotovo kada je u pitanju tradicionalna panula iz ruke kod koje će podatnost takvog najlonskog monofila s lakoćom kompenzirati sve grube trzaje zakačene ribe.
Fluorokarbonske strune imaju isti koeficijent loma svjetlosti kao i more, tako da nakon potapanja postaju praktički nevidljive. Savršenije inačice imaju i istu specifičnu težinu čime se postiže i neutralni uzgon. U praksi se koriste isključivo za izradu predveza. Važno je napomenuti da zbog specifične molekularne građe imaju nešto slabiju linearnu nosivost i znatno veću memoriju od klasičnih najlonskih monofila. Upravo se stoga nakon svake ulovljene veće ribe stari fluorokarbonski predvez obavezno zamjenjuje novim.
Osim toga, zbog krtosti, čvorovi koji se primjenjuju u radu s fluorokarbonskim strunama moraju imati mekana i široka uporišta kako ne bi došlo do pucanja. Ipak, unatoč svoj pažnji i oprezu u vezivanju, nakon korištenja u moru, nezavisno od izloženosti ili neizloženosti naprezanju, fluorokarbonske strune na čvorovima znatno brže stare i pucaju što se donekle može usporiti ispiranjem u slatkoj vodi nakon završetka ribolova.
No bez obzira na tih nekoliko sitnih mana, fluorokarbon je u suvremenom ribolovu od samog pojavljivanja imperativ i kao takav nezaobilazan u realizaciji kvalitetnih ulova.
Iako je većina fluorokarbonskih struna mliječno-bijelo prozirna, najsuvremenije inačice na tržištu se pojavljuju u crvenkastim i zelenkastim tonovima s preljevima nijansi, što ove strune čini još nevidljivijima.
Pored stopostotnih fluorokarbonskih struna na tržištu možemo naći strune s oznakom fluorocarbon coated. To su hibridne strune kod kojih je jezgra izrađena od klasičnog najlonskog monofila i izvana obložena fluorokarbonskim omotačem. Te su strune nešto nosivije od običnih fluorokarbonskih struna i malo manje vidljive od običnih najlonskih monofila. Primjenu nalaze pri lagano zamućenom moru, u noćnom ribolovu, ribolovu na riječnim ušćima ili u lovu riba koje nisu osjetljive na promjer i vidljivost strune.
