Pravovremena indikacija ribljeg griza je u svim ribolovnim disciplinama i tehnikama vrlo važan detalj pri čemu u rock fishingu zauzima posebno mjesto.

Boravak na stijenama, još ako je u pitanju višednevna kampanja, zamoran je, a što ribolov više odmiče, sva čula i refleksi ribolovca postaju sve sporiji. U skladu s tim se ni svaki riblji potez ne registrira kao prioritetni detalj, pa se i s reakcijama sve više kasni. Posebna je pak priča noćni ribolov kada je ribolovac pospan i kada se ribolov pretvori u polusneno-polubdijenje, u kojem se jedino jasno čuju komarci, dok se na riblji potez uglavnom gleda kao na ometanje zasluženog mira.

Upravo zato većina ribolovaca i koristi razne indikatore koji će jasno signalizirati riblje prisustvo na udici.

Kod ribolova sa štapovima postavljenim u izdignuti položaj najčešće se koriste prstenasti indikatori. To su rastavljivi plastični prstenovi promjera od 5 do 10 centimetara koji se vješaju o strunu između prva dva provodnika najbliža roli. Struna se u tom postavljanju izvuče toliko da se prsten nakon postavljanja nađe u visini role. Svako zatezanje strune će se jasno moći vidjeti kao poskakivanje prstena, što je sasvim dovoljno za pravovremenu reakciju. Noćna verzija ovakvih sistema podrazumijeva korištenje fluorescentnih prstenova ili pak fiksiranje starleta u ili uz prstenove.

Kada štapovi love položeni paralelno s morskom površinom, tada se na izvučenu strunu, također između dva provodnika, postavlja nekakvo ‘zvučno’ otežanje, najčešće savijena metalna žličica. Prilikom ribljeg griza struna se zateže, a povučena žličica počinje zveckati, što je pored vizualnog i dobar zvučni signal.

Naravno, osim žličice u ovakvom se lovu postavljaju i brojna druga zvučna pomagala. Jedan od najstarijih je kamenčić koji se omotan strunom postavlja na sam rub mora. U trenutku griza kamenčić će povučen strunom pasti u more i tako upozoriti ribolovca. Dakako, ovaj je kameni indikator jedan od najstarijih i kao takav u upotrebi davno prije pojave štapova i suvremene opreme.