Ribolov je svojevrstan način života, nešto što uključuje specifičan pristup prirodi, moru i životu u njemu. Naravno, sve to ima i svoju prizemniju stranu koja se vrti oko izbora opreme. Strune, udice, olovnice, sve su to detalji koje valja odabrati i pripremiti u miru, dok se mogu iskoristiti civilizacijske blagodati.

Jedan od vrlo važnih detalja je svakako ispravan odabir ribolovne strune o kome nerijetko ovisi konačan ishod jer uspjeh uvijek može biti bolji od prosječnog, samo treba posložiti kockice kako valja.

Jedan od važnijih detalja koji su uskoj vezi sa ispravnim odabirom najlona je i vrijeme ribolova. Naime nikako nije svejedno da li je u pitanju dnevni ili noćni ribolov.

Danju valja koristiti najlone koji ne reflektiraju svjetlo, prozirno plavičaste ili zelene boje. Odličnim su se izborom pokazali hibridi, kombinacije klasičnih najlonskih monofila i fluorokarbona. Ukoliko namjeravate loviti noću znatno je bolji izbor kakav tamni najlon, u zelenim, smeđim ili tamnosivim tonovima. A ako je u noćni ribolov ukomponiran i puni mjesec tada treba birati nereflektirajući, mat najlon.

Naravno, upotrebom fluorokarbonskih predveza rezultati su u konačnici u pravilu znatno bolji. No i ovdje valja biti oprezan. Praksa je pokazala da su predvezi formirani od mekšeg fluorokarbona lovniji od onih žilavijih. Naravno, nosivost je nešto manja, ali ribu ionako ne izvlači nosivost najlona već kočnica i spretnost ribolovca.

Otpornost na abraziju je jedna od stavki koje mnogi neiskusni rockeri zapostavljaju. Nakon izbačaja najlon najčešće legne na dno, da bi se nakon ribljeg poteza, ili naprosto nakon što počnemo izvlačiti pribor radi rutinske provjere, zategao u položaju u kome se u tom trenutku zatekne. Nažalost to baš nikada nije onaj položaj u kome smo najlon i ostavili neposredno nakon zabacivanja. Kurenti koji su stalno prisutni, potpomognutim plimom i osekom najčešće najlon pomaknu pri čemu su omatanja oko stijena i raslinja pravilo koje nikada ne izostaje. Zatezanjem najlona najprije savladavamo sve podvodne prepreke i trbuhe pa tek onda, pod uvjetom da smo uspješno savladali sve te nevolje, dobijamo ribu na izravnatoj struni. Često se dogodi da najlon ne uspijemo ispraviti, već zakačenu ribu zamaramo u ‘okukama’. To je trenutak kada i najflegmatičnijim ribolovcima živci pucaju. Najlon koji nije otporan na takva naprezanja, lako puca, nakon čega nam preostaje samo nemoćno klimanje glave i jednako bespomoćni pogledi u nebo.

A recept za otkrivanje pravog najlona koji u potpunosti udovoljava visokim zahtjevima koje postavlja ribolov sa stijena nije nikakva tajna. Naprosto treba čitati deklaracije te selekcijom odabrati one koji se čine najprihvatljivijima. Nakon što ste izdvojili nekoliko ‘odabranih’ kalema izvucite sa svakoga metar najlona te ga uštipnite noktima i tako uštipnutog naglo istegnite. Usporednim testom ćete lako utvrditi koji se najloni najmanje kovrčaju. Nakon tog selekcionog koraka uzmite dva najravnija i na njima zavežite običan čvor te ih zatezanjem u tvrdo puknite. Onaj koji vam se učini izdržljivijim je ‘pravi’. Naravno, na sve to dolazi još provjera u praksi, pri čemu ne smijete zanemariti pogubno djelovanje UV zraka koje će i najizdržljiviji najlon nakon nekog vremena oslabiti do te mjere da će ga trebati zamijeniti.