Potez ribe u big game fishingu je bez obzira na trenutne okolnosti uvijek iznenadan i silovit. Čak i u situacijama kad se tune vide pod brodom, sam trenutak kačenja je unatoč očekivanom grizu ispunjen ushitom i iznenađenjem. A upravo u tom trenutku izuzetno je važno ostati sabran i preuzeti na sebe ranije dogovoreni zadatak.

Ribolovac zadužen za izvlačenje lovine prihvaća štap i počinje zamaranje, dok ostatak posade skuplja sav preostali pribor i izvlači ga iz mora, omogućujući ribolovcu nesmetano zamaranje ribe. Istovremeno se pokreće i motor da bi se manevrima izbjeglo zavlačenje ribe pod brod. Ukoliko je riba zakačena u neposrednoj blizini broda, ponajprije se valja što je moguće prije udaljiti od ribe. Naime, tuna je u prvim trenucima borbe najjača i silina s kojom se u tim trenucima bori je izuzetno velika, tako da je praktički nezaustavljiva. Laganim popuštanjem kočnice i udaljavanjem broda od ribe povećavamo šanse za pozitivnim ishodom borbe. Tek kada se procijeni da je riba dovoljno daleko od broda može se početi s taktičkim zamaranjem. Za to je vrijeme od neizmjerne važnosti uigrana komunikacija između ribolovca i skipera. Naime, ribolovac mora navoditi skipera, koji gotovo trenutno mora odrađivati sve manevre koje nameće zakačena riba. Ribolovcu je navođenje dodatno otežano time što se zamaranje najčešće izvodi s krmenog djela broda, tako da su sve komande naopake jer su ribolovac i skiper međusobno okrenuti leđima.

Komunikacija između ribolovca i skipera je donekle olakšana na brodovima na kojima je borbena sjedalica postavljena na pramčanom dijelu. Tada skiper, bez navođenja ribolovca, jasno može vidjeti položaj strune i po potrebi manevrirati bez naputaka ribolovca.

U zavisnosti od veličine i borbenosti zakačene ribe, borba može potrajati i više sati, pri čemu je do zadnjeg trenutka ishod potpuno neizvjestan. Jako je važno ne inzistirati i ne forsirati pribor preko granica izdržljivosti. Ako je to potrebno, jedan od članova posade može preuzeti zamaranje lovine kako bi se prethodnik stigao odmoriti.

U trenutku kad riba pokaže znakove malaksalosti, može se početi sa završnim istezanjem. Ipak, unatoč očitoj zamorenosti ribe, i u tim posljednjim trenucima treba biti krajnje oprezan.

Kočnica se dodatno priteže, a riba se dovlači do krmene platforme gdje se pomoću kuka izvlači na palubu.

Kod zamaranja ribe tehnikom stand-up, ribolovac ne koristi borbenu sjedalicu, već ribu zamara stojeći na nogama. To se može izvoditi na dva načina. Prvi je preko konzole za stand-up, koja je zapravo vrlo slična borbenoj sjedalici, jer se štap oslanja na nosač, a multiplikator se kopčama osigurava od odvlačenja u more.

Drugi je način za ribolovca puno zahtjevniji jer se riba zamara s nogu samo uz pomoć borbenog pojasa. Pritom je jako važno da ribolovac bude konopcem ili remenom vezan za neko čvrsto uporište na brodu kako bi se osigurao od toga da ga riba odvuče u more.

Ponekad se ribe tijekom driftinga prateći mirisni trag potpuno približe brodu i tada je moguće kačenje iz ruke. Iako bi u tim trenucima bilo mudro loviti samo s jednim, eventualno s dva pribora, i to pod uvjetom da su na brodu dva ribolovca od kojih svaki može opsluživati svoj štap, većina ribolovaca i dalje u moru zadržava tri pribora. Ako u tom trenutku dođe do trostrukog poteza, tzv. triple strike, ukoliko na brodu nema dovoljno iskusnih ribolovaca, vrlo je izgledan gubitak dijela pribora, pri čemu je pucanje strune još najmanji gubitak.