Malo je brodica na našem moru koje u svojoj armi nemaju barem jedan parangal. To je najčešće parangal složen od 30 do 50 mustadovih ‘parangalki’ s maestrom od parangalskog konopca promjera do 2 milimetra. Ovakav se parangal naime pokazao najlovnijim univerzalnim parangalom do nekih tridesetak metara dubine. Uspješno lovi većinu pridnene bijele ribe uključujući i ponekog većeg ugora, pa i zubaca.

No, iako je teoretski ovako konstruiran parangal u startu lovan, mnogi ribolovci ne uspijevaju uloviti ribu u željenoj količini, pri čemu mnogi ‘vikend ratnici’ parangale podižu onako kako su ih i bacili – s praznim udicama na kojima je često i netaknuta ješka.

Jedan od osnovnih preduvjeta za uspješan lov parangalom je određivanje pozicije i vremena u kojem parangal može postići optimum.

Nažalost, većina pozicija koje se početnicima ili neupućenima mogu učiniti idealnima su prazne ili jednostavno loše, pa kad se u to uključi i loše odabran termin, rezultat ne može biti dobar.

Dobra pozicija za parangal se lako može pronaći pomoću klasičnog sondera koji i ne mora biti zadnji modni krik.

U pretraživanju dna pažnju treba usmjeriti na naglije prijelaze dubine, tzv. skaline, koje su standardna riblja okupljališta. Na takvim pozicijama parangal treba položiti tako da prvi dio bude na plićem dijelu, srednji dio pružen po samoj skalini, dok završni dio treba napustiti skalinu i završiti prema dubljem dijelu. Ovakvim se polaganjem parangalom pokrivaju sve tri interesantne zone lova. Ukoliko se nakon podizanja ustanovi da je jedna od tri pokrivene zone bila posebno izdašna, parangal treba utopiti ponovo na istom mjestu, s tim da se treba držati zone, odnosno dubine na kojoj je ostvaren najkvalitetniji i najbolji ulov.

Osim skalina pažnju treba obratiti i na brakove, odnosno na sve pozicije na kojima dno ponire ili se penje. Takve su pozicije u pravilu bogate ribom. Naravno, u zavisnosti od mikrolokacijskih uvjeta, takve pozicije mogu biti bogate krupnim arbunima, ali i sitnim bugvama i paucima koje nitko ne želi u blizini udica.

Bez obzira na dubinu, parangal se na takvim pozicijama uvijek baca po zavjetrinskoj padini u odnosu na kurenat.

Nasuprot padinama i blagim skalinama, hridinasto ‘naježeno’ dno u lovu parangalima treba izbjegavati. Sonderi nad takvim dnom uvijek prikazuju ‘akvarij’, što je početnicima vrlo privlačno i gotovo neodoljivo. Nažalost, premda su takva dna uistinu bogata raznovrsnom ribom, mogućnost zadjeva je jako velika. Na takvim terenima u pravilu parangale polažu samo jako iskusni parangalisti, koji dobro poznaju lovno područje kao i vremenske intervale izmjene plime i oseke.

No, za pronalazak dobre pošte sonder i nije uvijek neophodno pomagalo. Rubovi i sjecišta kurenata su također mjesta koja drže ribu, a što se može i na površini mora jasno vidjeti. Polaganje parangala uz rub kurenta, na prijelazu namreškane površine mora u ‘zrcalo’ uvijek krije ribu, možda ne ribu života, ali nekakvu ‘porcijašicu’ svakako.

Budući da je utjecaj mjeseca na cikluse izmjene plime i oseke u uskoj vezi s ribljim apetitom, nikako nije svejedno kada se parangal polaže. Najbolji se rezultati postižu ako se parangal polaže za vrijeme nadolazeće plime, dok more raste, što je u skladu s nekim općim ribolovnim pravilima. Naime, s plimom dolazi i hrana, što je kod većine riba okidač za buđenje apetita, tako da, bez obzira na prisustvo ili odsustvo hrane, riba za plime pokazuje pojačanu aktivnost, što iskusni ribari uvijek pokušavaju iskoristiti.