Početkom 60-ih godina prošlog stoljeća brodogradilište Split i riječki »3. maj« izgradili su svaki po tri broda za argentinskog brodara Empres Lineas Maritimas Argentina S.A. iz Buenos Airesa. Splitski brodovi dobili su imena »Lago Lacar«, »Lago Nahuel Huapi« i »Lago Traful« (tri jezera), dok su riječki brodovi nosili imena »Rio Carcarana«, »Rio Colorado« i »Rio Corrientes« (tri rijeke).

Radilo se o šest potpuno jednakih klasičnih trgovačkih brodova od 10.272 tona nosivosti s nadgrađem na sredini trupa dužine 157 i širine 20,4 metra.

No, to nisu bili prvi brodovi izgrađeni na Jadranu koji su završili u Argentini. Bokelj Spiridon Gopčević je nakon selidbe u Trst uspostavio vezu s Gašparom Matkovićem iz Rijeke, trgovcem i brodovlasnikom koji je od 1829. godine prodavao svoje jelove i bukove bačve u Trstu. Preko njega Gopčević uspostavlja veze s riječkim brodograditeljima, pogotovo s Andrijom Zanonom kod koga je 1841. naručio svoj prvi novi brod – brigantin (38 x 6,5 metara) od 216 tona nosivosti imena »Car Lazar«. No, ubrzo je prodao taj brod za 200 tisuća forinti argentinskoj ratnoj mornarici u osnutku. Brigantin je naoružan s 24 topa te je postao admiralski brod argentinske mornarice »General Belgrano«.

Jedrenjak se istaknuo u više okršaja na moru koji su se do kraja 1841. godine vodili ispred luke Montevideo urugvajskim snagama. Riječki jedrenjak potopio je urugvajski brigantin »General Rivera«, ali je i sam bio znatno oštećen. Gopčević je argentinskoj mornarici prodao i svoj drugi brod – brik »Restaurador Rosas« od 332 tone nosivosti izgrađen u Rijeci 1844. godine. I ovaj je jedrenjak naoružan s 22 topa i dobio ime »San Martin« te je postao komandni brod rodonačelnika argentinske ratne mornarice, admirala Guillerma Browna. Brown je bio naturalizirani Argentinac rođen u Irskoj 1777. godine, a preminuo je 1857. godine. Gopčević je taj brod prodao za 300 tisuća forinti, a kasnije je prodao i treći brod koji je namjenski naručio za prodaju Argentincima, malu navu »Confederazione Argentina«, izgrađenu 1846. u – Rijeci.

Slične sudbine

No vratimo se sudbinama brodova izgrađenima u Splitu: »Lago Lacar«, izgrađen 1962. godine, plovio je do 1994. kada je izrezan u Ramallu (tvrtka Tallares Martins), »Lago Nahuel Huapi«, izgrađen 1961., plovio je do 4. ožujka 1984. kada je izrezan u Ramallu, a »Lago Traful«, iz 1962. godine, plovio je do lipnja 1984. godine kada je izrezan u Buenos Airesu (tvrtka Tandanor).

I riječki brodovi su imali sličnu sudbinu, osim jednoga: »Rio Colorado« je izgrađen 1962. i plovio je do 7. ožujka 1984. kada je izrezan u Ramallu, »Rio Corrientes« iz 1963., plovio je do 3. travnja 1986. kada je počelo njegovo rezanje u Ramallu. Sudbina se poigrala s trećim riječkim brodom – »Rio Carcarana« koji je izgrađen 1962., stradao je za vrijeme Falklandskog rata (ili Malvini). On je od početka sukoba bio u službi ratne mornarice kao opskrbni brod – službeno od 22. travnja 1982. kada je isplovio iz Buenos Airesa s teretom municije i drugog ratnog materijala. Brod, je kao i drugi brodovi trgovačke mornarice, isplovio 3. svibnja 1982. godine iz luke na otoku Isla De Los Estados iskrcati i ukrcati teret prije isplovljavanja, 10. svibnja, za Puerto Rey. Oko deset sati 16. svibnja, nad brodom su preletjeli britanski izviđački zrakoplovi, ali je on nastavio ploviti brzinom od 17 čvorova s nadom da neće biti napadnut. Tri sata kasnije dva britanska zrakoplova Harrier su ga napala, opetovano ga gađajući topovima i bacanjem dviju bombi koje su pogodile cilj. Brod se zapalio pa je zapovjednik naredio posadi da ga napusti u bojazni da će municija eksplodirati. Posadu je prihvatio drugi brod koji je bio u konvoju dok je nadgrađe gorjelo. Eksplozija koju su svi očekivali nikad se nije dogodila, a požar se sam ugasio 19. svibnja. Brod je otegljen u Fox Bay gdje su ga pregledale snage argentinske mornarice. Brod i teret su bili oštećeni i neuporabljivi. Nešto malo tereta je spašeno, a brod je prepušten svojoj sudbini na sidrištu Fox Baya. Podrtina broda je, navodno potopljena 24. svibnja s dvije Sea Skua rakete koje je ispalio zrakoplov Lynx koji je poletio s H.M.S. Antelope (F170).

Kotorska veza

To su bile splitsko-riječke veze s Argentinom, ali postoji još jedna: između jednog broda crnogorske kompanije Jugooceanije iz Kotora i Argentine. Sve je počelo pred kraj Drugog svjetskog rata u okupiranoj francuskoj luci St. Nazarie – u brodogradilištu Chantiers de l’Atlantique položena je kobilica za brod imena »Zeilsheim« koji su naručili Nijemci, odnosno brodar Unterweser Reederei A.G. iz Bremena. Radilo se o brodu tipa Hansa-fertigbau duljine 152 i širine 18 metara od 8.739 BRT-a (9.380 tona nosivosti) kojeg je trebao pogoniti motor Sulzer od osam cilindara (tip 2T SA) izgrađen u tvrtci C.M.M. iz St. Denisa. Bio je rat te se gradnja odužila, došlo je do kapitulacije Njemačke, a brod je nedovršen ležao na navozu. Porinuće je obavljeno tek 1945. godine, vlasnik je francuska vlada koja mu daje ime »Commandant Gabriel Guena«, a na isporuku je trebalo čekati sve do rujna 1948. godine kada ga preuzima poznati francuski brodar S.A. Louis Dreyfuss & Cie iz St. Nazaira koja mu opet mijenja ime u »Charles L.D.« – pod prethodna dva imena brod nikad nije zaplovio.

Plovit će punih jedanaest godina, onda je odlučeno da se proda zbog tehnološke zastarjelosti, a kupuje ga kotorska Jugooceanija koja ga preuzima u listopadu 1959. u Rotterdamu. Naravno: novi brodar, novo ime – »Tara«. U toj luci je ukrcan teret za Šibenik, nakon toga plovi za Rijeku gdje je pregledan te su obavljeni manji popravci, a nakon toga, u balastu, plovi za Argentinu po teret žitarica za Nizozemsku.

Prolaskom Gibraltara dobiva nalog ploviti za Buenos Aires, a kada se »Tara« približila cilju dobiva novi nalog: ukrcaj će biti u luci Necochea. Na sidrište te luke »Tara« pristiže 23. prosinca 1959. u očekivanju dozvole za ulaz u lučki bazen Puerto Quequen. U tom očekivanju brod se našao na udaru jakog nevremena što je uzrokovalo pucanje sidrenog lanca. Valovi su brod bacili na pličinu, a pokušaj odskukavanja vlastitom snagom završio je oštećenjem vijka i nasukanjem na čvrsto kamenito dno. Odlučeno je da se posada, njih 39, evakuira, a nakon toga je ipak pristupljeno spašavanju broda koje je počelo sredinom siječnja 1960. Tegljač »Vencedor« je uspio pomaknuti »Taru« za par metara, ali u nevremenu konop se omotao oko vijka tegljača, pa je odsukavanje prekinuto. Idućih dana »Tara« se pomakla za još desetak metara, ali – trebalo je čekati plimu u veljači, a spašavanje je ocijenjeno neizvjesnim.

Tada su Kotorani odlučili prodati brod kompaniji Flota Argentina de Navegacion de Ultramar (FANU), pa je »Tara« izbrisana iz nacionalnog registra nakon samo jednog komercijalnog putovanja u veljači 1960.

Plima u veljači nije pomogla, pa se odsukavanje nastavilo početkom ožujka: na brodu su ukrcani argentinski pomorci… Do sredine ožujka bivša »Tara« pomaknuta je još 35 metara prema oceanu, a potpuno je odsukana 2. travnja. Brod je otegljen na popravak te je postao »Presidente Castillo« i nastavio ploviti. Pod novim imenom brod je raspremljen 28. ožujka 1971. godine, te je izrezan.

Argentinski bulkeri

Zanimljivo je da je Tankerska plovidba d.d. iz Zadra imala u floti tri bulkera izgrađena u brodogradilištu Rio Santiago SY u Ensenadi, u provinciji Buenos Airesa i sva tri još uvijek plove: 2000. godine »Argentine Confidence« (Orient Shipping iz Rotterdama) postaje 2008. »Calanda« (Calanda Shipping, menadžer Columbia Shipmanagement Ltd.), a iste godine dobiva ime – »Diklo« (Jadera Maritime Ltd.). Prodan je 2013. kada postaje »Ekaterina« (Breeze Navigation/Kona Shipping Services); 2003. godine »Alpina« (Alpina Reederei A.G., Basel) koji je 2008. postao »Novigrad« (Jadera Maritime Ltd.), a 2013. je prodan i postao »Occitan Barsac« (Occitan Bulkers Ltd.). Danas plovi kao »Valerio« (ASNL Shipping S.A.) i 2005. godine »Maloja« koji je 2007. postao »Privlaka« (Riva N Shipping). Danas plovi kao »Jaohar UK« (DSM Marine Ltd./Stemship Management Ltd.).

Nasukani na Necocheu

Necochea je luka i plaža smještena jugozapadno od Provincije Buenos Aires, na Atlantskom oceanu, na ušću rijeke Quequen Grande (528 km od Buenos Airesa i 120 km jugozapadno od Mar de Plata).

– 3. 9. 1953. – »Chaco«, izgrađen 1919. kao »Shickshinny«

– 9. 3. 1965. – »Nicolaos P.«, izgrađen 1943. kao »Charles A. McCue«

– 30. 9. 1964. – »Aurea Conde«, izgrađen 1947. kao »Havbris«

– 16. 11. 1968. – »Imbara«, izgrađen 1944. kao »Si Brodin«

– 25. 6. 1946. – »Eleni«, izgrađen 1918. kao »Rhode Island«

– 29. 9. 1964. – »Esito«, izgrađen 1943. kao »Charles Treadwell«

– 29. 11. 1934. – »Maroula«, izgrađen 1912. kao »Trevanion«

– 13. 11. 1934. – »Marionga J. Goulandris«, izgrađen 1918. kao »Roquelle«

– 30. 9. 1964. – »Amaragy«, izgrađen 1915. kao »B.G. Kronberg«

– 29. 4. 1980. – »Caribea«, izgrađen 1945. kao »USS Lucidor«

»Charles L.D.«

Brodogradilište: Ateliers & Chantiers de la Loire, St. Nazaire (prema drugim izvorima Chantiers de l’Atlantique)

Ime kod postavljanja kobilice: »Zeilshem«

Ime kod porinuće: »Commandant Gabriel Guena«

GT 8739 t

Dimenzije: 152, 97×18,19 m

Pogon: motorni (Sulzer)

Brzina: 14,0 čv

Dizajn: Fertigbau

– 1959. – »Tara«

– 1961. – »Presidente Castillo«

– 28. 3. 1971. – mrtvi vez

– 1971. – rezalište

Požar na brodu »Rio Carcarana«

Novogradnja »Rio Carcarana« porinuta je 17. siječnja 1962. u riječkom »3.maju«. Brod je građen za argentinsko parobrodsko društvo Elma. Do požara je došlo u 8.30 na lijevoj strani promenadne palube broda: zapalile su se lako zapaljive pare ljepila prilikom lijepljenja linoleuma – uzrok je bio otvoreni plamen. Više od tri sata borili su se brodograditelji i vatrogasci iz Rijeke i Opatije dok nisu ugasili požar. Znatno je oštećeno nadgrađe i komandni most. Ipak, novi brod spašen je od potpunog uništenja samo zahvaljujući požrtvovanosti radnika brodogradilišta i vatrogasaca. Nesreća je prošla bez ljudskih žrtava.

Mihanovich osnivač FANU-e

FANU, Flota Argentina de Navegacion de Ultramar, utemeljio je Nicolas Mihanovich koji je rođen u Doli kod Dubrovnika 1846. godine i emigrirao u Argentinu. Već 1867. počeo se baviti brodovima: najprije je prevozio putnike na obalu s prekooceanskih brodova, a onda je svojim brodovima opskrbljivao argentinske trupe koje su bile u ratu s Paragvajem. Već 1909. godine imao je flotu od 289 brodova … Preminuo je u Buenos Airesu 1929. godine.