SISTEMI ZA LOV LIGANJA

Kako slažete sisteme i kako lovite lignje ispod barke? Evo nekoliko detalja koji vam mogu biti od pomoći u slaganju sistema i samom lovu

Boris Bulić

Jedna od najpraktičnijih montaža skosavica je montaža preko kopči koje su s osnovom povezane preko vučjeg čvora. Ova je montaža praktična i relativno neopterećujuća ako se koriste dovoljno sitne kopče koje svakako moraju biti kvalitetne i nosive, pogotovo ako se lovi na većoj dubini uz očekivanje većih liganja



Jedna od najčešće korištenih tehnika za lov liganja na našem moru je klasično skosanje, kosićanje ili skosavanje.


Klasični sistem za lov ovom tehnikom sastoji se od peškafonda vezanog na kraju osnove predveza te jedne do dvije skosavice iznad peškafonda koje su vezane na kratkim pramama ili pak direktno na osnovu predveza, međusobno udaljene od 30 do 80 centimetara.


Sam lov se svodi na spuštanje sistema u lovnu zonu, najčešće pola metra do metar iznad dna, nakon čega se povremenim kratkim trzajima – skosevima te podizanjem i spuštanjem sistema pokušava isprovocirati napad lignje. Na terenima na kojima se očekuju zadjevi, umjesto peškafonda se koriste klasične olovnice.




Osim na terenima na kojima je velika mogućnost zadjeva, ovakva montaža s olovnicom se koristi i u laganom driftingu. Naime, ovako formiran predvez omogućuje struganje olovnice po dnu zbog čega se pored podizanja oblačića mulja ili pijeska ostvaruje i zvučni efekt. Takav pristup pored liganja privlači i sitnu ribu čije prisustvo može samo pozitivno djelovati na konačan rezultat. Na terenima na kojima nema mogućnosti zadjeva ovakva se montaža koristi do samog zalaza sunca, nakon čega se olovnica zamjenjuje peškafondom.


Varijacija na temu je i montaža u kojoj se neposredno ispod posebno konstruiranog peškafonda s alkicom ispod krunice, preko karabina montira olovnica. Takav sistem omogućuje pretraživanje do dna uz smanjen rizik od zadjeva.



Za skosavice koje se montiraju neposredno uz osnovu predveza postoji više načina montaže. Najdirektnija je ona u kojoj se petlja strune provuče kroz oko te se prebaci preko skosavice, nakon čega se fiksira običnim čvorom približenim oku što je moguće više. S ovakvom montažom petljanje je svedeno na minimum. Jedina joj je ozbiljnija mana nemogućnost izmjene skosavice. Kada se jednom montira, izmjene bez kidanja strune više nema.


Znatno praktičnija je montaža preko kopči, koje su s osnovom povezane preko vučjeg čvora. Ova je montaža praktična i relativno neopterećujuća ako se koriste dovoljno sitne kopče koje svakako moraju biti kvalitetne i nosive, pogotovo ako se lovi na većoj dubini uz očekivanje većih liganja. Osim toga, te kopče ne smiju biti presitne kako bi rukovanje s njima bilo moguće i bez povećala ili pinceta.


Skosavice se mogu postaviti i direktno na osnovu bez ikakvog vezivanja, s tim da im hod treba ograničiti stoperima, perlama i graničnim čvorićima . Taj hod ne bi trebao biti duži od desetak centimetara.


Naravno, granični čvorovi obavezno moraju biti više puta provučeni, te prilikom zatezanja zaslinjeni da ne bi došlo do pucanja pri izvlačenju ulova.