Jedan od osnovnih ciljeva svakog ozbiljnijeg ribolovca je ostvarenje ulova o kojem se može pričati, s kojim se može pohvaliti. Premda će mnogi reći da to možda i nije tako, svatko tko ulovi neki kapitalni primjerak, prije ili kasnije taj događaj stavi u prvi plan. Još ako je ulov snimljen…

Naravno, nije u pitanju nikakva sujeta već naprosto želja da se doživljaj podijeli sa istomišljenicima ili pak s ljudima do čijeg nam je mišljenja stalo.

Ipak, neki su ulovi prikladniji za hvaljenje od drugih. Tako primjerice ulov ugora od 4 kilograma na parangalu za landovinu i nije neki poduhvat, ali ulovljena podlanica teška 4 kilograma, bez obzira na korišten alat svakako jeste. I naravno da je tako jer je ugor naprosto ugor dok je podlanica plemenita lovina, oborita, bijela riba, riba od kamena.

Riba od kamena je oduvijek bila cijenjena i tražena kako s ribolovnog tako i s gastronomskog stajališta. Zahtijevan i dinamičan način lova i temperamentnost lovine svakako su nezaobilazni faktori koji ribolov oborite ribe postavljaju na posebno mjesto na skali ribolovnih užitaka i doživljaja. Osim toga, kamenito je dno uvijek prepuno iznenađenja tako da se nakon spuštanja udica nikada ne zna što se može izvući.

Idealne pozicije za lov oborite ribe su uvijek padine brakova ili litoralni obalni spustovi gdje se kamenita obala spušta do pjeskovito ljušturastog ravnog dna. Na tim padinama caruju plemenite ljuskavke koje stanište dijele s ne tako plemenitim, ali jednako ili barem gotovo jednako traženim vrstama. Osim fratra, kantara, šaraga i pica na takvom ćemo dnu naći i škrpinu, a uz nju smokvu, vranu i uvijek gladne, a ako imamo i malo sreće, onda i velike kanjce.

Istina je da je udičarenje na kamenitom dnu povezano sa čestim zadjevima i u skladu s tim i gubitkom dijela pribora no ne smijemo smetnuti s uma onu prastaru maksimu – gdje nema zadjeva, nema ni ribe!

Kamenito je dno u pravilu bogato procijepima i rupama u kojima se riba osjeća sigurno. A ako je usto još i zarašteno tada je sigurnost još i veća pa je takvo dno još bogatije životom.

Istina je i da na manjim dubinama na takvom dnu pored nama zanimljivih vrsta u pravilu imamo gomilu sitne oštrozube ribe koje s kirurškom preciznošću ogoljuju naše udice. Zato preko dana treba birati dublje more, a noću kada se sitna riba povuče, valja prići obali ili samom vrhu braka.

A rub braka tijekom dana može vještom ribolovcu podariti bogat ulov. Naravno jako je važno odabrati pravu stranu braka. Smjer kurenta nije teško odrediti pa se sidriti valja od braka niz kurenat. To znači da ćemo sidro baciti negdje pri vrhu braka da bi nam se barka našla nad pravom pozicijom. To nam možda neće poći za rukom od prve no treba biti uporan jer dobro sidrište znači barem trećinu uspješnog ribolova.

Ukoliko nam se doba dana poklapa sa fazom mjeseca, odnosno s plimom i osekom, tada se samo puštanjem po sidru možemo šetati po lovištu. Primjerice, ako smo se na početku mijene predvečer usidrili nad padinom braka, prve ješke ćemo spuštati na samo podnožje braka da bi se, kako noć pada povlačenjem barke po sidrenom konopu i udicama penjali po padini braka u potrazi za ribom.

Ukoliko nam se pak dogodi da se usred ribolova kurenat promijeni ne treba dizati sidro već se samo popuštanjem ili natezanjem konopa valja smjestiti na drugoj strani braka na pravoj dubini. Naravno to vrijedi za manje brakove stožaste forme. Kod većih i nepravilno položenih rakova treba dići sidro i pronaći novu poziciju.

Uz sonder to nikako ne bi trebao biti težak posao no bez sondera to ponekad zna biti prava muka, pogotovo ako smo na tom terenu prvi puta.

Spuštanje pribora do dna će nam uz malo pažljivog pipkanja vrlo jasno odati strukturu dna dok ćemo dubinu ocijediti vremenom potrebnim da olovnica dotakne dno.

U traženju pozicije u dnevnom lovu bi se trebali pomicati prema dubini sve dok sitna riba ne prestane razbijati ješku, dok se u noćnom lovu zaustavljamo na poziciji na kojoj riba radi.