U povijesti plovidbe brodova počesto su posade, nezadovoljne odnosom brodara, posezale za protestima, štrajkovima, ali jedinstveni je primjer ponašanja posade na talijanskom brodu »Timavo«.

Naime, u prosincu 1920. godine, za vrijeme prvog putovanja, tijekom plovidbe iz Port Saida za Fremantle (Australija) na brodu se svašta događalo što se može smatrati izravnom posljedicom konfuzne i turbulentne situacije u Italiji, ali i u Europi, nakon Prvog svjetskog rata.

Zbog upravo izdanih novih propisa, brod napušta egipatske luke sa zalihama svježeg goveđeg mesa za časnike manjina od onih koje su obećane, a posadi je namijenjeno ovčje meso.

Kao posljedica te odluke, dok se brod priprema presjeći Ekvator, ložači, bez da obavijeste zapovjednika broda ili časnike, smanjuju brodsku brzinu, a nakon toga započinju sa štrajkom odbijajući jela pripremljena od ovčetine, odnosno konzerviranog mesa.

Brod je imao dovoljno zaliha ovčetine i konzerviranog mesa. Tražili su da jedu kokošje meso, koje se čuvalo za časnike za nadolazeće božićne blagdane, dvaput na tjedan.

Turbulentni element

S obzirom na to da su traženja bila popraćena prijetnjama, u slučaju da se ona odbiju, o nastavku štrajka, zapovjednik je pristao da se udovolji posadi.

No, neki članovi posade su i dalje negodovali, a na sam Božić, kada je brod bio privezan za plutaču u australskoj luci Fremantle, jedan od članova posade, zadužen za prehranu, prijeti zapovjedniku Olivettiju, te pokušava nanijeti štetu brodskom inventaru.

Pozvana je policija, na brod dolaze dva agenta koji uhićuju člana posade pod optužbom da je otkazao poslušnost zapovjedniku! Sutradan, 26. prosinca, jedan od brodskih mornara prijeti zapovjedniku te je i on uhićen pod istom optužbom kao i njegov prethodnik.

Naravno, provedena je istraga, a za cijelu epizodu optužena je jugoslavenska komponenta posade koja je optužena da je »turbulentni element«, pogotovo što je veliki dio tog dijela posade na rukama imao »komunističke simbole« (srp i čekić) te su u brodskoj zalogajnici izvijesili portrete Lenjina i Trockog: kapetan Olivetti je izjavio da je uvjeren da su boljševici platili posadi da stvara probleme!

Nema daljnjih podataka o sudbini uhićenih, odnosno »komunista«.

Talijanski brod Timavo

Objava rata

Timavo, kao u mnogi drugi brodovi tršćanskog brodara Lloyd Triestino (uključujući brodove blizance Piave i Duchessa d’Aosta) bio je među žrtvama objave rata 10. lipnja 1940. godine.

Tog dana, nekoliko sati prije objave rata (po drugim podacima to se dogodilo 9. lipnja) Timavo i još jedan brod istog brodara, Gerusalemme, bio je privezan u južnoafričkoj luci Durban, te je dobio šifriranu poruku s objašnjenjem što se sprema.

Prema neprovjerenoj inačici, južnoafričke vlasti su se bojale da će posade potopiti brodove i zapriječiti ulaz u luku, pa su u stanje pripravnosti stavljene topovske bitnice od 105 mm u tvrđavi Bluff.

S obzirom na to da nije objavljen rat, južnoafričke vlasti nisu mogle primijeniti nikakvu silu, ali su pokušale svim sredstvima odgoditi isplovljavanje.

Na kraju su morale dopustiti isplovljavanje: u podne (druga inačica u noći između 9. i 10. lipnja) oba broda su isplovila s krivotvorenim dokumentima da plove za luku Capetown.

Timavo je zaplovio na jug, ali su nakon toga zaplovili na sjever prema neutralnoj luci Lourenco Marques (Mozambik, odnosno portugalska kolonija) kako im je bilo naređeno.

Kada je objavljena vijest o objavi rata, pripremljeni zrakoplovi s obalnih aerodroma odmah su poletila u potjeru za brodovima, 11. lipnja posada je ugledala zrakoplove dok su plovili kod rta Vidal (Natal) oko 160 nautičkih milja sjeveroistočno od Durbana.

Zrakoplovi su zatražili njihov povratak u Durban, zapovjednik je signalizirao »Well«, promijenio rutu i počeo pripremati brod za samopotapanje. Ubrzo su se veći dio posade i putnici ukrcali u čamce, a brod je usmjeren prema obali u namjeri da bude nasukan.

Prema drugoj inačici, zrakoplovi su najprije naredili da se brodovi zaustave, a pošto su nastavili plovidbu, bombadirali su i mitraljirali brod nakon čega je brod usmjerio pramac prema obali.

Treća inačica govori da je brod prisiljen od zrakoplova da se nasuče. Zabranjen prilaz U 9.55 sati 11. lipnja podrtinu »Timavo« je pronašla britanska pomoćna krstarica H.M.S. Ranchi.

Oni su spustili čamac kako bi zarobili brod i proglasili ratnim plijenom. Posada je zarobljena, ali brod se nije mogao odsukati.

Posada je prekrcana…

Nekoliko dana kasnije »Timavo« je u nevremenu puknuo na dva dijela, dio tereta je spašen, a nekoliko drvenih brodskih vrata završilo je u naselju za odmor Lidiko Lodge (Saint Lucia) koje su upravo gradilo (navodno se vrata još uvijek tamo nalaze).

Posada je internirana, a krajem siječnja 1947. godine je, zajedno s posadom broda Sistiana istog brodara, ukrcana na parobrod »Chitral«. Stigli su u Napoli 10. veljače 1947. godine, sedam godina nakon što su napustili talijanske luke. Podrtina broda je još vidljiva, a prilaz brodu je od 2004. godine zabranjen.

»Timavo«

IMO: 5604989

God: 1920.

Brodogradilište: Cantiere San Rocco, San Rocco

Novogradnja br. 35

Kobilica: 3. 11. 1915.

Porinuće: 15. 12. 1917.

Isporuka: 12. 10. 1920.

Tip: putničko-teretni

Porinut kao Ombla

Izgrađen za Navigazione Libera Triestina Societa Anonima, Trieste

Grt: 7.434

Dimenzije: 141,5×17,5 m – 1937.

vlasnik Lloyd Triestino, Trieste

Imena po dvjema rijekama

»Timavo« je ponornica koja izvire južno od slovenskog Snežnika i pod imenom Reka teče prvih 37 kilometara, pet kilometara od Trsta ulazi u Škocjansku špilju (grotta S.Canziano) te pod zemljom teče oko 40 kilometara, da bi ponovo izašla na površinu kod S. Giovanni di Duino samo dva kilometra od mora u Tršćanskom zaljevu.

Najkraća je europska rijeka.

Ombla je jedna od brojnih rijeka koja izvire kao dio Trebišnjice, rijeke ponornice koja ponire u Popovom polju u dubrovačkom zaleđu.

Tridesetak metara od izvora rijeke Omble nalazi se mali slap visine 70-ak cm nakon kojeg Ombla utječe u Jadransko more u pet kilometara dugačkom zaljevu Rijeke dubrovačke kod mjesta Komolca, pa se stoga smatra da je njen vodotok dugačak 30 metara i da je Ombla najkraća rijeka na svijetu.

IZVORI

* Ministero della difesa, Banca dati dei caduti e dispersi 2. guerra mondiale
* Rodger B. Haworth: The Miramar Ship Index
* G. Giulietti: Albo d’oro della marina mercantile italiana (1800-1953)
* L. Colombo: Con la pelle appesa a un chiodo