Nakon 63 godine, u ožujku 2008. godine jedna od najposjećenijih podrtina u talijanskoj pokrajini Ligurija napokon je dobila ime – Colosso. Lokalni su ronioci podrtinu godinama nazivali Vittoria, a pravilno je podrtinu identificirao Gainluca Mirto nakon deset godina istraživanja i urona u suradnji s drugim roniteljima.

Tegljač Colosso klase V (Vigoroso) izgrađen je u Cantieri del Quarnaro u Rijeci kao novogradnja 226 po narudžbi talijanske ratne mornarice, a porinuće je obavljeno 12. veljače 1942. godine. Imao je 480 tona, bio je dug 32,9 i širok 7,9 metara, a pogonio ga je parni stroj na ugljen snage tisuću »konja« izgrađen u Cantieri Navali Riuniti u Anconi.

Talijanski Titanik

U povijesti tegljača ostalo je zapisano da je motorni brod Viminale 25. siječnja 1943. bio u teglju Colossa od Palerma do Napulja, uz stajanje u Messini kad ga je napao saveznički brod. U toj prilici Colosso je riskirao potapljanje. Motorni brod Viminale, poznatiji kao talijanski Titanic, bio je prekooceanski luksuzni liner izgrađen 1925. godine za tvrtku Lloyd Triestino u brodogradilištu Stabilimento Tecnico Triestino. Plovio je sve do luka Japana, a torpediran je kod obale Palmi u Reggio Calabriji od američkog patrolnog broda Pt-216 dok je bio u teglju Colossa radi popravka.

Nakon 8. rujna 1943. godine Colosso je postao njemački ratni plijen te je dobio novo naoružanje: na pramcu top, a na krmi najvjerojatnije mitraljez Bofors od 40 mm iako naoružanje nije pronađeno na podrtini.

Uzrok potapanja još je uvijek nepoznat, no može se isključiti izravan zračni napad jer na podrtini nema nikakvih rupa niti oštećenja, osim što je propao zapovjednički most pod utjecajem mora i vremena. Postoje dva moguća razloga potonuća: zračni napad savezničkih zrakoplova na maone koje je teglio i koje su ga povukle na dno. No, u blizini podrtine nisu pronađeni nikakvi ostaci potopljenih plovila. Drugi je mogući razlog samopotapanje nakon objave vijesti o kapitulaciji Italije 8. rujna.

Na meti ronioca

Podrtina se nalazi oko pola milje od obale, brod se nije prevrnuo u leži u smjeru istok-zapad na pješčanom dnu. Naoružanje je nestalo, najvjerojatnije su ga otuđili nepoznati ronioci, ali ostatak podrtine dosta je dobro očuvan. Najviši dio tegljača nalazi se na 30 do 32 metra dubine, dok je na tom mjestu dubina od oko 37 metara.

Podrtinu karakteriziraju dva okrugla tornja, još uvijek potpuno vidljiva, na kojima je bilo naoružanje te kormilo i propeler koji su predimenzionirani za tako mali brod da bi se omogućio tegalj velikih plovila. U unutrašnjosti je potpuno očuvana brodska kuhinja, u kabinama posade još su vidljivi kreveti i ormari, a ispred dimnjaka moguće je vidjeti brodsku strojarnicu.

Podrtina se nalazi u zaljevu pred Reggimontijem, između Bonassole i Framure, oko pola nautičke milje sjever-sjeveroistočno od Punta di Monte Grosso.
Identifikacija svih ovih godina nije bila moguća jer je Ufficio Storico della Marina Militare tvrdio da je potopljen u Genovi unatoč tome što je Portolano br. 1 od 1947. godine izričito navodio da je podrtina kod Punta Mesco.