Gubitak lake krstarice Armando Diaz otkrio je da prvi brodovi iz razreda Condottieri imaju premalu zaštitu; svi su izgubljeni (pet od šest) zbog pogotka torpedom, dok od šest brodova slijedeće serije samo jedan je potopljen, a neki su preživjeli i torpediranje.

Armando Diaz je isplovio 24. veljače 1941 u rano jutro iz luke Palermo, zajedno s lakom krstaricom Giovanni delle Bande Nere i razarača Ascari i Corazziere da bi zaštitili konvoje koji su prevozili u Libiju trupe i materijale Afrika Korps. U plovidbi su bila čak tri konvoja koja se isplovila iz različitih luka.

Spomenuta dva broda s dva razarača trebala su biti u Mesinskom kanalu za – svaki slučaj. Britanci na Malti nisu imali na raspolaganju brodove koji bi se mogli nositi s talijanskim,pa je bilo za pretpostaviti da će na konvoje napasti podmornicama.

Do zalaska sunca ratni brodovi su bili između osam i 12 kilometara pred konvojem Marburg, plovili su stalnim mijenjanjem rute brzinom od 14,5 čvorova sve do bove br.4 plićine Kerkennah.
Na Diazu je budna bila straža, ostali su spavali, noć je bila bez mjesečine i plovidba se činila bez problema.

Zapovjednik, admiral Marcenco je oko dva ujutro, prošavši obveznu bovu br. 4 plićine, naredio je jedinstvenu rutu i postavio brodove u liniji. Uskoro je brzina smanjena na 13,5 čvorova u plovidbi na jug prema luci Zuara…

U tim vodama se nalazila britanska podmornica H.M.S. Upright (zapovjednik Edward Dudley Norman, koji je za potapanje Diaza primio odlikovanje Distinguished Service Order, a odlikovanja je dobilo još nekoliko članova posade podmornice) koja je bila u površinskoj vožnji zbog punjenja akumulatora. Zadatak podmosnice je bio provjera prisutnosti talijanskih brodova.

Ta je podmornica već bila potopila 23. veljače parobrod Silvia Tripcovich. Tom prilikom su stradali: Giuseppe Sgomba (Giovanni), kormilar, rođen 8/10/1911. u Čepiću; Mario Cech, mornar, rođen 5/12/1912. iz Barbana; Lino Vidach (Matteo) kormilar, rođen 27/12/1903. u Kršanu; Mario Fonda (Pietro), rođen 15/8/1905. u Piranu; Mario Grubissa (Francesco), rođen 30/8/1902. u Puli i Narciso Zucca (Filippo), mornar, rođen 25/10/1919. u Kopru.

Posada podmornice se odmarala, a na mostu je zamjenik zapovjednika dalekozorom pregledavao morsku površinu. Talijanske brodove je ugledao u 3.22 mornar Smith (ukrcan na podmornicu kao dobrovoljac, jer nije bio punoljetan).

Odmah je na most pozvan zapovjednik podmornice, znao je da ga neće otkriti u tamnoj noći, odmah je postavio podmornicu u položaj za napad na najveću sjednu koju je vidio – Diaz.

Ispalio je četiri torpeda, Diaz su pogodila dva, bez da je posada otkrila njihov dolazak, u desnu stranu broda upravo u visini pramčanog skladišta municije. Uz skladište municije, u zrak su odletjela i dva kotla koja su bila u pogonu (druga dva su bila ugašena).

Eksplozija je bila toliko jaka da je pogodila i Ascari uzrkovavši prodor morske vode u tankove vode za kotlove. Jedan od torpeda, koji je pogodio brod upravo ispod zapovjedničkog mosta, ubio je sve časnike na mostu.

Krstarica se gotovo odmah zaustavila, sustavi komunikacije nisu radili, nije bilo električne energije. Vatra je zahvatila cijeli pramac… Brod se nagnuo, posada je pokušala gasiti požar, ali pumpe nisu radile.

Časnici, kad su konstatirali da brod tone pramcem naredili su, dijelu posade koja je uspjela doći na palubu, da napuste brod. No, nijedan čamac se nije mogao spustiti zbog jakog nagnuća broda, posada je uspjela spustiti samo deset splavi tipa Carley, a skoro svi su uspjeli navući pojaseve za spašavanje.

Po pramcu je bio vidljiv svjetionik… U roku od šest minuta Diaz je potonuo u moru nafte pramcem tako da su u jednom trenutnku oba vijka bila visoko nad morem. Mnogi članovi posade nestali su u moru prije nego su prostigli spasitelji – zbog pothlađivanja ili su se ugušili naftom koja je plivala na površini mora. Preživjeli su oni koji su uspjeli doplivati do splavi ili se uhvatiti za neki dio koji je plutao.

Zapovjednik podmornice je periskopom promatrao rezultat svoje akcije, a onda je naredio zaron na dubinu od 45 metara, okrenuvši nalijevo kako bi se udaljio od tragova koje su ostavili njegova torpeda.

Ascari kojeg su promašila dva torpeda i Corazziere počeli su lov na podmornicu bacivši deset ili 12 dubinskih bombi, dok je Bande Nere otpratio konvoj do svog cilja. Da tragedija bude veća mnogi brodolomci su stradali od eksplozija dubinskih bombi…

Nakon toga Ascari je počeo tražiti brodolomce koji su bili na prilično velikoj površini, a Corazziere je nastavio tražiti podmornicu, pa je dok iza sedam sati ujutro se priključio spašavanju.

U zoru su pristigli i zrakoplovi iz Libije i Italije. Podmornica se vratila na periskopsku dubinu, potražio je neki veći cilj, ali vidjevši samo razarače koji spašavaju brodolomce, zaplovio je prema svojoj bazi na Malti.

Ascari je spasio 150 živa brodolomca, od čega 31ranjen i devet tijela preminulih (drugi izvori tvrde da je spasio 144), Corazziere je spasio samo tri preživjela od kojih su dva preminula na brodu.

Poslije devet sati ujutro 25. veljače dva razarača su krenula prema sjeveroistoku prema luci Palermo gdje su stigli slijedećeg dana zajedno s Bande Nere.

Preživjelo je 14 časnika, 24 podčasnika i 103 mornara, manje od 25 posto posade – nijedna talijanska krstarica nije imala toliko gubitaka u odnosu prema broju ukrcanih. Stradalo je 13 časnika, 62 podčasnika i 382 mornara i tri pilota ukrcanog hidroaviona.

Drugi izvori navode: 464 mrtva i 147 preživjelih; 500 mrtvih i 133 preživjelih, 484 mrtvih i 147 preživjelih, 500 mrtvih i 153 preživjela. Vjerojatno se razlike mogu pripisati broju stradalih u bolnicama.

Među stradalima je bio i unuk budućeg pape Ivana XXIII.

Silvia Tripcovich

Godina: 1925
Brodogradilište: Triestino, Monfalcone
Novogradnja br. 141
Vlasnik: Societa Anonima Tripcovich (D. Tripcovich & C. S.A. di Navigazione,Rimorchi e Salvataggi, Trieste)
Kobilica: 28/6/1924
Porinuće: 24/6/1925
BRT: 2464 t
NRT: 1412 t
Nosivost: 3549 t
Dimenzije: 92,4×12,1 m
Brzina: 11,0 čv
Sudbina: torpediran i potopljen 23/2/1941 od H.M.S. Upright 60 milja jugoistočno od luke Sfax u plovidbi Trapani-Tripoli

Stradali iz naših krajeva:

Giuseppe Ghersevich (Pietro), ložač, rođen 7/2/1920. iz Buja
Giacomo Baschiera (Giacomo), mehaničar, rođen 19/5/1913. iz Rijeke
Martino geromella (Giuseppe), topnik, rođen 29/1/1920. iz Pićna
Luigi Baricelli (Luigi), topnik, rođen 15/8/1918. iz Velog Lošinja
Iginio Basso (Lorenzo), telegrafista, rođen 25/5/1912 u Vodnjanu