Najutjecajniji vjetrovi na našem moru, naravno s obzirom na stanje plime i oseke, su svakako bura i tramuntana kao vjetrovi sjevernog smjera, te jugo kao vjetar južnog smjera. U skladu sa smjerom odakle pušu, ti vjetrovi itekako mogu utjecati na razinu mora pogotovo kada kontinuirano pušu dulje vrijeme.

Na jačinu i intenzitet strujanja ne utječu samo pokretačke sile već i prepreke. Budući da je naša obala vrlo razvedena, i razlike u intenzitetu strujanja su velike jer su brzine ovisne o dubini i širini kanala kojima more struji. Što je kanal plići i uži, strujanje je izraženije.

No nije samo obalna konfiguracija ta koja usmjerava, pojačava ili slabi strujanje. Pod morem je situacija gotovo pa identična situaciji na kopnu. Morsko je dno tek manjim dijelom ravno tako da strujanje u trenutku kad naiđe na prepreku u obliku povećanja ili smanjenja dubine, ili pak u obliku braka, mijenja smjer i intenzitet stvarajući pritom različita vrtloženja.

Naravno, svemu ovome treba dodati i temperaturnu razliku unutar vodenog stupca koje svakako stvara vlastiti vrtlog. Ako je u pitanju mala razlika, tada je i vrtloženje malo, no ukoliko je razlika u dubini i temperaturi velika, kakva je primjerice na rubu Jabučke kotline, tada je priliv svježeg, hranom i kisikom bogatog mora intenzivan i jak, što za sobom neminovno povlači određeni obrazac ponašanja podmorskog svijeta.

Kad ne bi bilo takvog cirkuliranja mora, sva bi se hranilišta brzo iscrpila i ogolila. No budući da su takva cirkuliranja konstanta, neke su pozicije jednako konstantno bogate životom. Morska strujanja sobom uvijek nose stanovitu količinu hrane, bilo u obliku planktona bilo u obliku migrirajući sitnih organizama. I baš poput vjetra na kopnenom dijelu planete, tako i u podmorju, nailaskom na prepreku morsko strujanje mijenja smjer, povlačeći za sobom vodenu masu i s njom kovitlajući i prevrćući dio dna. Svaka, pa i najmanja prepreka izložena je takvom kovitlanju, što je gladnim ustima podmorja uvijek vrlo zanimljivo.

U skladu sa spomenutom temeljnom postavkom ‘pojesti i ne biti pojeden’ samo se najmoćniji predatori u moru kreću bez straha, dok se ostali organizmi uvijek drže blizu izvora hrane i sigurnog zaklona. Upravo su stoga brakovi i izloženi rtovi dobre pozicije za ribolov. U trenutku kada je strujanje mora najizraženije, riba koja se hrani na braku nalazi se u najvećem broju u ‘zavjetrini’. Mada se čini vrlo jednostavnim, katkada to baš i nije tako. Naime, brakovi i podmorske prepreke su rijetko kada pravilnog stožastog oblika. Najčešće se radi o vrlo kompleksnim i izlomljenim rubovima i površinama, tako da je i kovitlanje jednako nepravilno. Na pojedinim se brakovima puno bolje lovi po bočnom rubu nego u samoj zavjetrini, dok se kod nekih brakova valja spustiti znatno dalje od samog braka kako bi se riba uspješno mogla loviti.