U planiranju rock fishing ribolovnog pohoda, odabir destinacije jedna je od prvih stvari koju je potrebno u tančine razraditi. Kod pohoda na poznate terene to i nije problem, ali kod nepoznatih i neistraženih terena pažnju treba obratiti na svaki detalj. Pored uobičajenog upoznavanja terena preko zemljovida i podataka dobivenih od ljudi koji su eventualno već bili na tim mjestima, svakako je potrebno osigurati i alternativne pravce i odredišta.

Dolaskom na poziciju, čak i ukoliko smo tamo već i prije bili, možemo zateći stanje bitno drukčije od očekivanog. Primjerice, teren može biti zarašten ili urušen, uopće ne mora biti ravan, već kompletno nagnut, a stijene oštre i neprijateljski nastrojene, nakon čega se plan pretvara u improvizaciju na licu mjesta.

Mogućnost prilagodbe je u tom trenutku najvažniji detalj. Pri ocjeni pozicije s ribolovnog stajališta kao i sa stajališta nekog tko želi na poziciji boraviti neko vrijeme (jednu noć, a možda i dvije), valja biti što je moguće realniji.

I najizglednija ribolovna pozicija, ukoliko garantira slomljenu nogu nakon desetak minuta, nije dobra. Jednako tako pozicije idealne za boravak na obali, ukoliko ne udovoljavaju ribolovnim prohtjevima, valja izbjegavati.

Prva stvar na koju valja obratiti pažnju je konfiguracija obalnog terena. Naime, podmorje je najčešće tek nastavak obalnog slijeda i stoga je uglavnom vrlo predvidivo. Strme obale koje se ruše u more pod površinom uglavnom nastavljaju svoj pad što se jasno vidi i po tamnoj, plavoljubičastoj boji mora uz samu obalu. Nasuprot tome, blago položene obale nastavljaju svoj blagi spust i pod morem.

Ukoliko je teren pjeskovit, more je uglavnom zelenkaste boje, dok su eventualne tamnije zone područja zaraštena algama, najčešće posidonijom.

Ukoliko je tako položen teren pak kamenit, tada se položaj kamenja i stijena zbog plitkog mora jasno može razabirati u čemu nam od velike pomoći mogu biti polarizacijske naočale.

Ukoliko je dubina tolika da se dno ne vidi, a opet ne toliko velika kao na strmim obalama s liticama, tada opet valja obratiti pažnju na obalnu konfiguraciju koja nam jasno govori o tipu dna. S obzirom na smjer i kut pružanja kamenih slojeva na kopnenom dijelu nije teško iščitati način na koji su stijene položene na morskom dnu, odnosno ustanoviti pružaju li se ‘kanjoni’ okomito na obalnu liniju ili pak leže paralelno s obalom.

Ako se pažljivim vizualnim pregledom terena ustanovi da su izgledi za normalan ribolov ostvarivi, ostaje još samo ustanoviti ima li ipak kakvih iznenađenja koja na prvi pogled nismo vidjeli. Dovoljno je na strunu vezati olovnicu do 50 do 80 grama, pustiti je da nakon izbačaja padne na dno, pa sporim povlačenjem ‘iščitati’ strukturu dna, zaraštenost, eventualne skale i ostale slične, neočekivane prepreke. Ukoliko se za ovakvo sondiranje upotrijebi upredenica, pažljivim višekratnim provlačenjem brzo se može dobiti prilično točan i detaljan uvid u sastav morskog dna.

Naravno, ako je more dovoljno toplo, diskretan pogled kroz masku može nam i puno više reći, nakon čega više ne bi trebalo biti teško odrediti optimalan pristup.