Udičarenje lokardi ne zahtjeva neku kompliciranu opremu. Dovoljno je imati osrednji štap i pouzdanu rolu s namotanim monofilom ne debljim od 0,30 milimetara. Poželjno da predvez bude fluorokarbonski. Ukoliko teren dozvoljava korištenje bruma te se lokarde na taj način uspiju privući, udice naješkane ribljim filetom, komadom srdele ili gavunom se izbacuju u lovnu zonu, gdje najčešće slijedi griz bez puno kalkuliranja. Često se dogodi da privučene lokarde primaju na metar ispod površine. Ukoliko griz izostaje, potrebno je povremeno cimnuti priborom kako bi im privukli pažnju. Sama montaža i raspored udica nije od prevelikog značaja. Važnije je da udice budu dobro vezane jer su lokarde pravi borci.

Ipak, ukoliko se love manji primjerci, praktično je koristiti jednu udicu montiranu na kraju sistema, a ukoliko se love krupniji primjerci, dobra će biti tandem montaža s fiksnom udicom na kraju predveza i jednom kliznom neposredno iznad fiksne.

No ciljani ribolov udicom bez bruma, na pozicijama na kojima se lokarde pojavljuju tek sporadično, predstavlja pravi izazov. Takve su pozicije najčešće osamljene punte ili lukobrani, kao i međuotočki kanali.

Takvi uvjeti zahtijevaju poseban pristup u kojem do izražaja dolazi sva umješnost i spretnost sportskog ribolovca.

Pribor je tanak i osjetljiv, a način na koji se izbacuje i polaže ješka često je od presudne važnosti.

Premda mnogi ribolovci ne smatraju tanji pribor primjerenim za ovakav ribolov, pravilnim korištenjem štapa i kočnice na roli rezultat je u pravilu znatno bolji nego s priborom koji bi deklarativno podnio znatno veća opterećenja.

Štap koji se koristi u ovakvom ribolovu mora biti vršne progresivne akcije i mora raditi cijelom dužinom. Rola bi trebala biti bržeg prijenosa s pouzdanom finopodesivom kočnicom kapaciteta ne manjeg od 150 metara 0,25 milimetarske strune.

Promjer osnovnog najlonskog monofila se kreće od 0,20 do 0,25 milimetara, dok je predvez fluorokarbonski, promjera 0,18 do 0,20 milimetara. Udica treba biti kratka i tanka, velike nosivosti i dobrog kuta prodiranja, širine luka od 15 do 20 milimetara. Ukoliko se odlučite za ‘kovanice’, imat ćete znatno manje poteza, dok obične žičane udice u borbi ubodnu ranu mogu proširiti do te mjere da je padanje zakačenih riba vrlo često. Srećom na tržištu postoji cijeli niz ‘hibridnih’ modela koji objedinjuju snagu ‘kovanica’ i eleganciju žičanih udica.

Zogulin je obavezna komponenta koji pored konektorske uloge ima i onu zbog koje je konstruiran – sprječava kovrčanje i sukanje strune.

Neposredno iznad zogulina se zavisno od jačine kurenta može montirati olovno opterećenje. Mada su kuglice sačme u nekim situacijama sasvim prikladne, u ovom je slučaju bolje koristiti klasične klizne olovnice težine od 3 do 10 grama koje se montiraju iznad zogulina. Naime, kada se ribolov odvija u kurentu koji brzinom oscilira, što je čest slučaj, potrebno je povremeno promijeniti težinu opterećenja. Sačma se koliko god bili pažljivi, najčešće ne može skinuti bez oštećenja strune. Stoga je jednostavnije strunu na zogulinu presjeći i dodati, ili oduzeti, olovno opterećenje prema potrebi te ponovo zavezati novi čvor.

Lokarde na opisanim pozicijama nije teško locirati. Budući da su najaktivnije noću, valja samo osluškivati. Njihova povremena zalijetanja prema površini dok love sitnu ribu su redovito popraćena karakterističnim pljuskanjem. U fazi hranjenja su ta pljuskanja mjestimično toliko intenzivna kao da cijelo jato neprestano iskače.