Takozvana Barakuda, najlonska mreža za oslića, u prvih parsto metara se i nije baš proslavila. Par oslića, par kostiju, te samo nove rupe od naših prijatelja dupina koji su očito imali gozbu na našim mrežama. A onda u jednom trenutku na polovici dizanja, uz glasan povik kolege Ante koji je prvi ugledao veliku siluetu, dotrčao sam do njega i vidio kako prema nama ide ogromna grdobina…
povezane vijesti
Da u moru žive brojne nemani nije neka tajna, no kada takve nemani završe kao ribarski ulov nitko na njih ne gleda kao na nemani već isključivo kao vrhunski i vječno priželjkivani ulov.
Upravo takav ulov su ostvarila tri prijatelja iz Senja loveći mrežama na putu prema Golom Otoku. Evo što nam je Krešimir Lopac ispričao o tom ulovu:
– Uz dizanje mjesečine i planiranje novog lova na oslića, toga smo predvečerja moji kolege Ante Kren i Slavko Šarić i ja krenuli u strategiju nadmudrivanja ne samog oslića nego i samog sebe. Gdje položiti mreže, na koju stranu krenuti… I tako je odluka pala da krenemo iz luke Stinica put prema Golom Otoku – priča nam Krešimir.
– Ali nakon petnaestak minuta navigavanja za oko su nam upale velike količine ješke. Vidjeli smo ih i golim okom, a i na samom sonaru, baš velike količine ješke. Logički je bilo da tu i kalamo mrežu. Tako smo je položili na dubinu od 110 do 70- ak metara u dužini to 1300 metara. Uz dogovor sa dečkima za sljedeće jutro smo se odlučili za isplovljavanje u cik zore, već oko 5 sati. Došavši na sinjal počeli smo sa jutarnjom neizvjesnošću. Gledavši malo u veličanstvene stijene Velebita pa tako i veličanstvenu čistoću mora, po tko zna koji put ostajem oduševljen krajolikom te zahvaljujem Bogu što živim u ovom netaknutom raju – nastavlja Krešimir svoju priču.
– A onda su i mreže krenule izlaziti. Takozvana Barakuda, najlonska mreža za oslića, u prvih parsto metara se i nije baš proslavila. Par oslića, par kostiju, te samo nove rupe od naših prijatelja dupina koji su očito imali gozbu na našim mrežama.
– A i oni moraju nešto prigristi… – mislim u sebi.
A onda u jednom trenutku na polovici dizanja, uz glasan povik kolege Ante koji je prvi ugledao veliku siluetu, dotrčao sam do njega i vidio kako prema nama ide ogromna grdobina. Uz vješto korištenje ganča koji je prihvatio Ante i uz pomoć iskusnog ribara Slavka digli smo ovu, tako ružnu, a opet predivnu, veličanstvenu žabu grdobinu.
A kad smo je bacili na vagu ispalo je da je bila teška 22,340 kilograma. E to je prava grdobina – ispričao nam je Krešimir Lopac.
