Ako ste ovih dana putovali na neki od otoka i učinili to nekim od brodova Jadrolinijine flote, vjerojatno ste uočili zanimljivi oglas koji poziva na oglašavanje. Poruka je pomalo zbunjujuća jer on pita nekog od zainteresiranih gospodarstvenika: »Želite li da vaš oglas vidi 12 milijuna ljudi?«.

Zbunjujuće jer nema pojašnjenja koja je, primjerice, televizijska postaja u pitanju, koji je to masovni medijski kanal u igri, a da bi neku propagandnu poruku vidjelo 12 milijuna ljudi. Zagrebete li pak malo dublje u poslovanje Jadrolinije, počinju vam se odmatati neka sasvim nova saznanja, do vas dolaze poprilično impresivni statistički podaci. Nakon čega poziv na oglašavanje izložen na plakatu Jadrolinijinog trajekta Supetar, koji povezuje Brestovu i Porozinu, postaje vam potpuno jasan. Najznačajniji hrvatski brodar, i jedan od uglednijih na Mediteranu, u siječnju je proslavio 76 godina postojanja, a godinama unazad njegov godišnji promet putnika iznosi – 12 milijuna. Ispočetka zbunjujući oglas postaje potpuno jasan, a nas priča vodi u jednom drugom smjeru: posjetu svetog oca, pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj, koji se zbio početkom lipnja 2003. godine.

Povijest u objektivu

U svom drugom posjetu našoj zemlji kao mjesto višednevnog boravka odabrao je – Rijeku. Zrakoplovom se spustio na Krk, dok je iz Omišlja na riječku Rivu doplovio Jadrolinijinim brodom Judita. Ono što je pak u središtu naše priče fotografija je zabilježena u trenutku izlaska pape Ivana Pavla II. iz salona Judite, njegovo prvo pojavljivanje pred mnoštvom od 50 tisuća ljudi koje ga je željno iščekivalo na Rivi.

– To vam je trenutak, ona sekunda u kojoj reagirate ili ne. Neki bi rekli da je to talent, osjećaj za dobar kadar, ja sam sklon vjerovati da je to ipak kombinacija svega pomalo, od iskustva do talenta. Naprosto, u sekundi mi se formirao kadar u kojem su bili Sveti Otac, tadašnji direktor Jadrolinije Slavko Lončar, kao i naziv broda, Judita. Znate, za nas novinske fotoreportere dokumentarni trenutak, svjedok vremena, fotografija koja pruža čitav niz informacija, pa tako i onih za povijest, svetinja je. Mi ne namještamo, ne režiramo, ne slažemo kadar milijun puta dok ne dođemo do onog pravog. Mi reagiramo u trenutku i dolazimo do savršenstva u jednakom takvom vremenu ili nemamo – ništa. Eto, meni se tada ukazala rijetka čast da u svom objektivu uhvatim povijest. Kasnije su to prepoznali u Jadroliniji, tako da je ta moja fotografija također postala povijest, istaknuo nam je Ivica Tomić, dugogodišnji novinski fotoreporter, danas glavni urednik Novog lista, autor jedne od naintrigantnijih fotografija u povijesti tog medija.

Njegova se, naime, fotografija papinog dolaska Jadrolinijinom Juditom nalazi na svim brodovima tog hrvatskog brodara, nalazi se i u svim njezinim zemaljskim uredima, pa tako i u samom središtu tvrtke.

– Da, Tomićeva fotografija Svetog Oca punih dvadeset godina ukrašava i središte Jadrolinije, našu upravnu zgradu, kao i sve naše brodove i trajekte. Slijedom toga mogli bismo razgovarati o fotografiji koja ide u red onih s istinski milijunskim pregledima, istaknuo nam je to za susreta na konferenciji Razvoj i održivost pametnih otoka održanoj nedavno u organizaciji Novog lista u Opatiji David Sopta, direktor Jadrolinije.

Brojka vrijedna divljenja

I uistinu, idemo li čistom analogijom, množenjem broja putnika s godinama u kojima se navedena fotografija Ivice Tomića nalazi na svim navedenim lokacijama, dolazimo do mogućeg fizičkog dodira, oka i izložene fotografije, ne, dakle, digitalne komunikacije, od oko 250 milijuna ljudi! Dakako da ne ulazi svima u fokus, ali i kad bismo jako ogolili priču, prihvatili da se nemali broj ljudi učestalo, višekratno koristi Jadrolinijinim trajektima, ne bismo jako pogriješili kad bismo zaključili da je taj rad, to povijesno hvatanje trenutka okom kamere, do sada vidjelo oko 100 milijuna ljudi. Što je uistinu brojka vrijedna divljenja, možda čak i jedna od desetak najviđenijih, ponavljamo, u fizičkom, ne digitalnom kontaktu, fotografija na svijetu.

Ono što je također zanimljivo, u milijunima se broje i ljudi koji su se s tom fotografijom – fotografirali. Uvjerili smo se i sami u to nemalo puta – bila je, recimo, riječ osim o putnicima iz Hrvatske, i o Slovencima, Poljacima, Talijanima… koji se poredaju ispred te papine fotografije kako bi se i sami uz nju – fotografirali. Dakle, uistinu zanimljiva priča koja je doživjela milijune i godine, a nastala je u – trenu.

Uostalom, ne bi bilo neobično ni da upravo ovaj tekst, ova priča postane povod za prikupljanje zanimljivih informacija, saznanja o gledanosti i nekih drugih fotografija, pričama poput ove, koju je potaknuo dolazak svetog oca Ivana Pavla II. Rijeci 3. lipnja 2003. godine. I trenutku kad se taj kadar susreo s Ivicom Tomićem, Novim listom i samom poviješću.