Iz Maribora nam se javio Jure Daić koji je svoje nezaboravne ljetne dane ove godine prove ni manje ni više na Palagruži. Premda je sve dojmove nemoguće prenijeti u jednom dahu, Jure nam je ipak stigao ispričati dio svojih impresija i doživljaja. Evo što nam je Jure rekao o tom svom posjetu ovom jedinstvenom otoku:

– I ovoga sam ljeta kao i  svake godine ljetovao na Palagruži. Taj biser Jadrana je stvarno jedinstvena lokacija za ronjenje jer je toliko udaljen od kopna da često nema ni telefonski signal. Na put smo krenuli s Krka i noćili u Rogoznici te tek drugi dan krenuli prema Palagruži. Ove godine nas je bilo 8 ribolovaca i ostali smo 7 dana.

– Kao i uvijek, uživali smo u plodovima mora u skrivenom ronilačkom raju, ronili, lovili, punili baterije i u velikoj mjeri preživljavali samoopskrbom. Najveći luksuz takvog putovanja je apsolutna jednostavnost, jer nema trgovina i gotovo nikakvog telefonskog signala. Tako smo bili prisiljeni na život kakav je nekad izgledao za sve ljude. Pobrinuti se za hranu, pripremiti je i odmoriti kako bismo mogli ponoviti vježbu. Tako izgleda svaki dan na Palagruži. A kad su na tanjuru svaki dan prvoklasni morski specijaliteti, to je pravi luksuz jednostavnosti – priča nam Jure.

– U moru se iz godine u godinu bilježi stalni pad ribljeg fonda, a za ulove je potrebno ulagati sve više napora. Ipak, na Palagruži je lakše doći do kapitalnog ulova nego drugdje. Moja dubina ribolova uglavnom je bila između 12 – 18 metara i mislim da ovaj put nemam ulov na +20m. Najbolji rezultat bila je šulja do 15 metara ili kombinacija prikradanja i čeke.

Ove godine je bio najbolji ulov gof od +12 kg. Posebnost tog ulova je, da sam već na površini zamislio sve detalje, kako će riba doći skroz do strijele, kako ću ga puštati da dođe skroz do mene i da će biti smrtni hitac. A gofa uopće nisam vidio prije toga i isto tako ga nisam vidio u prethodnim danima. Ali je bila ista situacija kao 2017. kada sam dobio gofa od +50 kilograma.

S površine sam gledao kamen na 15 metara gdje sam dobio svog najvećeg kapitalca i sve isto se poklopilo, bio je isti sat, ista stijena, ista struja, isti termoklin – nastavlja Jure svoju priču.

– Da skratim, zaronio sam, legao u zaklon i nakon samo 15 sekundi čekanja već sam ga vidio kako prilazi. Sakrio sam pušku, iza kamena mi je virio samo dio disalice i malo glave i kada me gof primijetio samo se okrenuo i maknuo se na kraj vidnog polja. Tada sam ga pozvao sa gugutanjem iz grla i počeo se je vraćati baš kako sam već zamislio na površini. Došao mi je na manje od 1 metra od vrha strijele i tada sam ispalio hitac. Gof se samo okrenuo na leđa i počeo padati prema dnu. Tom ulovu sam se jako obradovao i odmah sam počeo razmišljati kako će to ispasti na snimci, jer mi je kamera bila upaljena. Kod čišćenja ribe i filetiranja smo pričali da se takvi ulovi uistinu rijetko događaju.

Ali već se sljedećeg jutra ponovila priča sa zubacem od +7 kilograma na Maloj Palagruži. Na samo 12 metara dubine mi je došao zubatac direktno na ražanj opet na samo 1 metar od strijele: Pogodio sam ga u oko i kroz mozak. Samo se okrenuo na leđa, stresao i pao prema dnu. Tako sam imao dva dana za redom nezaboravne ulove, a sve snimljeno.

S obzirom na čistoću mora, ponovno sam napravio nezaboravne video snimke, a sada nakon završetka sezone, kada budem imao više vremena, rado ću ih montirati i objaviti na svom YouTube kanalu https://www.youtube.com/user/juredaic/videos – ispričao nam je Jure Daić.