Pratim ja to sve lijepo s pogledom, kad odjednom zapjeni iza brodića dosta previše da bi to mogao ciplić napraviti i meni svane, naravno, uzela ga je, a da nisam ni došao do željene daljine. Povukla je još 2 – 3 metra upredenice i stala. Ma naravno da je stala kad je pljunula...
povezane vijesti
- Jeste li ikada pokušali loviti brancina á volo? Ako niste, sada je pravo vrijeme za to
- Iznenađenje shore jigginga. Kad je već namjeravao odustati, zubatac mu u propadanju pokupio varalicu
- Koristite li svjetlo dok lovite lignje? Postoji puno načina za svijetljenje s tim da je najbolje rješenje definitivno potopivi feral
Malo je ribolovaca koji su spremni pričati o svojim neuspjelim ribolovnim pohodima.
Takve se stvari obično ne govore, a ako i procure u javnost, onda se što je moguće brže ponovo vrate pod tepih.
No Matic Jakopič nije takav. Dapače, o svemu vezanom uz svoje ribolovne poduhvate rado priča pa tako i o ovom fijasku koji je doživio u jednom od svojih posljednjih ribolovnih pokušaja.
Evo što se dogodilo:
– Mogli bi ovo nazvat mojim prvim pokušajem heavy castinga, što možda za nekog iskusnog i nije, no nebitno…
Ima jedna pozicija gdje velike lice teroriziraju ciple tako da meni duša nije dala mira, a zbog čega sam i ja naravno, morao nekako probati u taj teror plasirati živu ribu, u mom primjeru dizelaša.
Znam da nisu svi cipli dizelaši, ali ja ga baš volim nazivati dizelaš.
Kako mi glava ne da mira ni za minut, ja sam u roku hitno složio sistem za ciplića.
Postavljena je jedna udica kroz usta da ga drži, druga kod leđne peraje, a treća kraj analnog otvora.
Imam doma neki kineski čamac na daljinski, za šaraniju, pa ja to sve lijepo napakiram i gas na more – priča nam Matic.
– Prvo mi je trebalo sat vremena za ulovit’ dizelaša, jer naravno nisam bio adekvatno spreman za njih.
Imao sam samo spinerski štap s plovkom, a najtanji predvez što sam našao je bio 0,20 milimetara s udicom broj 6.
Prvo ulovim dvije salpe pa bacim jednu u jupolku za svaki slučaj. Bolje i to nego niš’.
Konačno ulovim jednog dobrog, oko 35 deka, buć u kantu i u auto prema poziciji.
Sparkiram se ja i sad još nekih 2-3 kilometra pješke natovoren k’o da se selim i još jupolka puna mora sa živim ciplom unutra.
Preznojio sam se do zadnjeg komada majice.
I konačno, eto mene, pun adrenalina i očekivanja na poziciji, ali nikako ne vidim niti jedan raub.
Ništa, ‘ajmo mi rastegnuti nekako tu ribu pa da vidimo.
Ja njega na udice, spremim čamac, metar i pol iznad ribe zavežem wasser kuglu, bacim je u kiper i stavim jedan malo veći kamen, da ciplić ne uspije potegnut van, pa tako nas dvoje krenemo – nastavlja Matic.
– Naravno u prvih par metara sam uspio izvadit kuglu iz kipera-čamca, pa opet sve ponovo.
Eto, iz druge mi uspijeva i čamac mi je na nekih 50 – 60 metara, a cilj mi je bio 80 – 100 metara.
Pratim ja to sve lijepo s pogledom, kad odjednom zapjeni iza brodića dosta previše da bi to mogao ciplić napraviti i meni svane, naravno, uzela ga je, a da nisam ni došao do željene daljine.
A kako je ona to sve zajedno povukla sa čamca usput mi je i okrenula čamac naopačke, povukla još 2 – 3 metra upredenice i stala.
Ma naravno da je stala kad je pljunula…
Jadnog ciplića ostavim plutati još nekih 20 minuta i čekam da mi vjetar donese čamac bliže obali da ga mogu otići pokupiti.
A u tih 20 minuta vjetar je toliko pojačao da nisam mogao ponovo rastegnut cipla.
I tako one k’o da su znale, počele su raubat na sve strane.
Sjedim na obali i gledam ove divne prizore, a u sebi umirem 100 puta.
Cipal prožvakan al’ još uvijek živ u kanti, a ja kao svezanih ruku gledam jer sam u biti završio ribolov prije nego što sam ga i započeo – priča Matic dalje.
– Nakon nekog vremena dolazi frend sa spin opremom i dosta brzo ima prvo praćenje, a nakon toga i brutalan udarac na popper.
Zapjenilo je deset metara kvadratnih, ali riba je nažalost promašila varku.
Imao je još dva praćenja i gotovo.
Nagledali smo se sigurnih desetak raubova i s dugim nosovima otišli kući, s pozdravom ‘više sreće drugi put’.
I sad trebam prvo srediti čamac jer naravno, jeftini Kinez nije najbolje zatvoren pa je ušlo more u njega, a onda idemo na revanš.
Poslije su me pitali zašto nisam nastavio zabacivati s obale.
Pa štap mi je bio spinerski 2,7 metara 30-120 grama, a cipal nekih 35 deka.
Skinuo sam se do gaća jednom i bacio ga još nekih 15 metara, ali sam nažalost u pogrešnom momentu ušao do pupka u more jer su očito bas tada sišle sa plićaka napravit đir po dubljem da skupe jato da ih opet poganjaju.
Osim toga, puhalo je, a kako more više nije najtoplije, ispalo je da sam se dobro smrz’o u tom jednom pokušaju, pa zato i nisam nastavio.
Eto, toliko od mene s mojim prvim pokušajem heavy castinga – ispričao nam je Matic Jakopič.