U tisućama talijanskih domaćinstava i mnogim restoranima ovih dana na jelovniku nema svježe ribe. Ovom rečenicom počinje tekst u jednom talijanskom regionalnom dnevnom listu. Podrazumijeva se, regija i njen glavni grad su primorski i pomorski.

To što se događa u prekomorskom susjedstvu dobro je znano i na našim prostorima. Ne baš u širokoj javnosti, ali sigurno u krugovima ribara i među onima koji prate tu djelatnost.

Talijanski ribari imaju lovostaj! Ne, ne događa se to samo u nas. Talijani su takvu praksu počeli davno ranije i – dobro funkcionira, na zadovoljstvo ribara i ribarskih vlasti. Toliko dobro da su ribari svojedobno tražili produženje lovostaja s 30 na 45, čak i 60 dana.

Nema sumnje da bi se tako ponašali i naši ribari kad bi imali lovostaj pod istim uvjetima. Za dane lovostaja oni dobivaju plaću od države, a posebno obeštećenje za gubitak zarade isplaćuje se vlasniku broda.

Upoznao sam svojedobno ribara s juga Jadrana koji je za lovostaja ljetovao na Kvarneru.

Mirovanje u kolovozu

Svi talijanski ribari nemaju lovostaj u isto vrijeme, tako da je ipak moguće nabaviti frišku ribu, noćas ulovljenu. Nudi se u manjim količinama, što – prevedeno znači da je skuplja, ali je ima! Lovostaj u kolovozu u pravilu imaju jadranski ribari.

Ne svi istodobno. Za područje od Trsta do Ancone lovostaj traje od 31. srpnja do 5. rujna. Ribari sa srednjeg Jadrana ne rade od 16. kolovoza do 14. rujna, a oni s juga miruju od 31. srpnja do 29. kolovoza.

U Jonskom moru i dijelu Tirenskog ribari neće raditi od 6. rujna do 5. listopada. U središnjem dijelu Tirenskog mora lovostaj je odrađen, i to većim dijelom u lipnju, a na sjevernom se neće raditi uglavnom u listopadu.

Poseban režim propisan je za velike otoke, Siciliju i Sardinju. A mi… Čitav mjesec, pa i duže svježe plave ribe neme ni za lijek. Jedino ako netko »uveze« koju kašetu iz Slovenije.

Talijanski lovostaj, fermapesca, kako Talijani kažu u žargonu, oduvijek je pogodovao našim ribarima. Ne zato što im Talijani smetaju na moru, pa sada mogu nesmetano raditi. To nije problem, tim je manji što je kolovoz mjesec slabijih ulova.

Povoljna je okolnost za Hrvate povećana potražnja ribe na talijanskom tržištu. Oni su oduvijek bili veći potrošači ribe nego mi. K tome, Talijana je neusporedivo više nego nas. Uostalom, Italija je godinama glavno izvozno tržište našim ribarima.

Cijene diktiraju Talijani

Sadašnja povećana potražnja, kao i svakog kolovoza, za hrvatske ribare znači veće cijene, bolju zaradu. Tržišne zakonitosti dobro su znane, bitna je ponuda i potražnja, fiksne cijene tržište ne poznaje. Međutim, kad je hrvatska riba u pitanju oduvijek su cijene diktirali Talijani.

Dobro su upućeni u događanja na našim prostorima, znaju kada se lovi i koliko se lovi, kada su ribari u problemima, kada gorivo poskupljuje, a kad mu pada cijena. I tako formiraju cijene. Nažalost, naši ribari prisiljeni su prihvaćati njihove uvjete.

Ili tako, ili nema otkupa. U nas je tržište neorganizirano, ako uopće postoji. Ne samo tržište ribe. Slično je, čak i isto s mnogim proizvodima, nadasve poljoprivredno prehrambenim.

Svježu ribu iz domaćeg ulova naši ljudi slabo kupuju. Nešto više plavu ribu, ali ona se najviše lovi, taj promet ribari smatraju zanemarivim. Bijela riba, od koćarske lovine pa dalje znatno je skuplja, mnogim potrošačima nedostupna.

Izvoz je, najčešće, jedino rješenje. Na domaćem tržištu proda se glavnina ulova male plave ribe, to se mora istaknuti. Tek kvarnerski i istarski ribari uspijevaju nešto više plave ribe plasirati u izvoz. Ono što se u nas otkupljuje u velikim količinama ne odlazi u dnevnu potrošnju.

To okupljuju tvornice ribljih konzervi, pogoni za soljenje i farme tuna. Posredno, i ta riba odlazi u izvoz! Stoga ne treba čuditi što su nam riba i riboprerađivačka djelatnost jedine grane gospodarstva u kojima imamo pozitivnu vanjsko trgovinsku bilancu.

Računica ljetnog lovostaja

Talijanski jadranski ribari desetljećima imaju lovostaj u kolovozu. U vrijeme lovostaja miruju svi, bez obzira na to s kojim alatima rade. Logičnim se nameće pitanje zašto nemaju lovostaj za plavu ribu kad i hrvatski. Posebno ako znanstvenici ističu da ribu treba štititi u vrijeme mrijesta, što naši ribari čine.

Lovostaj usred ljeta, u kolovozu, nema nikakvu znanstvenu podlogu, ističu ljudi od struke. Talijani, međutim, imaju razloga za sadašnji lovostaj.

Ljetni mjeseci razdoblje su slabijih ulova, gubitak zarade bit će im manji. Istodobno, država će im isplatiti prosječnu plaću. Računica govori da neki za lovostaja prolaze bolje nego da su tog mjeseca radili.

Čak su višekratno tražili da se lovostaj produži na dva mjeseca. Varaju se, međutim, oni koji misle da tako postupaju zbog zaštite mora i brige za riblja bogatstva. Brinu se oni, ali isključivo za vlastite interese.

Više puta govorili su mi ribari: pod takvim uvjetima mi bismo pristali na neograničeno trajanje lovostaja. Dobro, nešto je i njima plaćeno, ali ne baš svaki dan što ga provedu na prisilnom vezu.

Također, kolovoz je od davnine mjesec kolektivnih godišnjih odmora čitave Italije. Ne računajmo ovu i prošlu godinu kada je sve poremećeno. U takvoj konstelaciji poslovanja logika je jasna: kad svi odmaraju, mogu i ribari imati »ferragosto«.

U normalnim godinama Talijani su masovno ljetovali u inozemstvu, ljetna potrošnja ribe bila je manja. Uz to, godinama se u nas priča o Talijanima kao velikim potrošačima ribe. Pitajte ugostitelje što misle o tome.

S tom tvrdnjom ne bih se složio. Svugdje ima ljudi koji preferiraju ova ili ona jela, ima gurmana i onih kojima nije žao potrošiti za dobar zalogaj. I u Hrvatskoj je tako! Italija je velika brojem stanovnika i razumljivo je da troši puno ribe, više nego što tamošnji ribari ulove.