Miki Spasojević je ribar iz Ulcinja kojem su glavni ribolovni alat koš parangali.

Kada je sa svojom suprugom, nekoliko dana nakon posljednjeg juga došao do svoje barke kako bi je ispajao od kiše, nemalo se iznenadio ugledavši na plaži nasukanog velikog lignjuna.

– Plaža mi se nalazi ispod kuće, a pošto je barka bila vani htio sam izbaciti vodu nakon kiše. Bio sam u društvu supruge koja se inače također bavi ribanjem – priča nam Miki.

Prijanjaljke su dodatno opremljene i kukicama

– Ne znam što bih rekao… Svakako sam se iznenadio kad sam na kraju plaže među stijenama. ugledao lignjuna teškog najmanje 9 kilograma. Vjerojatno su ga struje i jugo koje je divljalo nekoliko dana izbacili iz dubina. Nije se bio usmrdio, ali nije ni bio ni za jelo, tako da smo ga isitnili pa ćemo ga iskoristiti kao mamac na koš parangalima. Da sam ga ulovio vjerovatno bi lovačka priča bila bogatija – rekao je Miki Spasojević.

Lignjun kojeg je Miki Spasojević našao je lignjavac (Ommastrephes bartramii, Lesueur, 1821), vrsta poznata i kao ‘neon flying squid’ jer mladi primjerci ove vrste u jatima iskaču i lebde iznad mora. Naravno kada dosegnu težinu i veličinu odraslih jedinki tada prestaju s takvim aktivnostima.

Kljun odraslog lignjavca nipošto nije bezazlen

Do prošle se godine smatralo da je lignjavac jedini predstavnik svog roda (Ommastrephes) no studija koja je koristila mitohondrijsku DNK za procjenu jedinki u gotovo cijelom rasponu distribucije otkrila je da postoje još tri vrste koje pripadaju istom rodu.

Inače je riječ o suptropskoj oceanskoj vrsti koja je do našeg mora stigla na posljedičnim strujanjima globalnog zatopljenja.

Budući da preko fotografija nismo bili sigurni o kojoj je vrsti točno riječ, konsultirali smo našeg istaknutog znalca o svijetu podmorja, Peru Ugarkovića.

– Nažalost, detalji koji su ključni za točnu determinaciju, poput primjerice, sifona ili pipaka lovnih krakova se na fotografijama ne vide za jasnu determinaciju, ali često sam u kontaktu sa stručnjacima iz Sredozemlja i pričamo o pojavi velikih lignjuna. Ovo bi po mom mišljenju morao biti Ommastrephes bartramii, u našim knjigama poznat po nazivu lignjavac ali od nedavno je poznat i kao leteći lignjun. Nakon pregledanih stotina fotografija i uočavanja obrasca biologije tih vrsta postoje neki pokazatelji koji determinaciji bez slikavanja detalja idu u prilog, poput ljubičasto smeđe boje sa zatamnjenjem na leđnom dijelu i učestalosti pojave ove vrste u plićacima upravo u ovom dijelu godine – rekao je Ugarković.

Ovaj je primjerak lignjavca bio težak oko 9 kilograma

Na pitanje koliko ih još možda pliva u našem moru Ugarković odgovara:

– Gotovo je nemoguće dati precizan odgovor, to su vrste koje borave duboko i rijetko se love. Neki autori su zaključili da se brojnost letečih lignjuna u Sredozemlju povećava. U Jadranu je također uočljivo da se broj susreta povećao ali treba biti oprezan u zaključcima jer danas se svatko ima smartphone. Također moguće je i da su se raniji susreti brkali sa vrstom lignjun veliki (Todarodes sagittatus) ali i ostalim vrstama lignjuna. Prošle godine u rujnu bili smo svjedoci pojave kada su letjeli iznad površine mora, osobno sam imao sreće to vidjeti svojim očima. Naravno, to rade kada su juvenilni, do 20 dag težine. Kolika su opasnost za podmorje i za ljude? Niti jedna vrsta glavonošca nije opasna za podmorje i ljude, osim prilikom rukovanja. Imaju kljun pa mogu ugristi kao što to znaju lovci na sipe i lignje. Ova vrsta dodatno ima nazubljene pipke a to znači da ne smijete dopustiti da vas uhvati krakovima. Baš je ovaj tjedan na tik toku izašao video jednog Talijana koji ga je iz plićaka izvadio rukama i samo sekunda je trebala lignjunu da ga uhvati krakom i raskrvari. Rana je površinska kao kod igranja s neopreznom mačkom, ali takvo iskustvo je bolje izbjeći.