RIBE KOJE UNOSE ZBRKU

Jesu li morske legende ipak stvarnost? Je li zmijičnjak repaš riba mitova i legendi?

Boris Bulić

Povremeni ulovi neobičnih riba nalik mačevima i sabljama, čije je pravo stanište duboko more, nerijetko raspiruju maštu ribolovaca i pomoraca. Jedna od takvih riba je i zmijačnjak repaš koji mnogima izgleda kao da je pobjegao iz nekog morskog horror filma



Za razliku od mača srebrnjaka o kojem ste mogli čitati prije nekoliko dana, zmijičnjak repaš (Lepidopus caudatus, Euphrasen, 1788) je puno češća lovina. Pripada obitelji zmijičnjaka (Trichiuridae) i može narasti do 2,1 metar dužine pri čemu može težiti i do 8 kilograma.


Zmijičnjak repaš ima bočno stisnuto i jako izduženo tijelo bez ljusaka. Leđna peraja mu je neprekinuta i protegnuta od glave do repa, a prsne peraje su dobro razvijene i krajevima okrenute prema gore. Podrepna peraja je reducirana, a repna u odnosu na veličinu ribe malena i pravilno dvokraka.


Bočna linija je pravilna i proteže se sredinom duž cijelog tijela




Zmijičnjak repaš ima veliku glavu s krupnim očima i karakterističnim izraženim kljunolikim čeljustima. Donja je vilica izbačena prema naprijed, a gornja, gledana iz profila, vrhom lagano povijena prema dolje. Zubi su brojni i oštri s tim da se na donjoj čeljusti poput očnjaka ističu 2, a na gornjoj 4 veća, unatrag povijena zuba.


Koža je sjajno srebrna, nježna i osjetljiva tako da se u dodiru ‘briše’ i ostaje na prstima.


UZ MASLINOVO ULJE POSTAJE DELICIJA IZ SNOVA


Zmijičnjak repaš je kozmopolitska riba istočnog Atlantika, Pacifika i južnog Indijskog oceana, ali i stalni stanovnik Jadrana. Bentopelagička je vrsta koju nalazimo do 620 metara dubine.


Zmijičnjak repaš je poznat i po svojim okomitim dnevnim migracijama u kojima se u jatima kreće od dna, katkad i do same površine.


Ovog 1,3 metra dugog zmijičnjaka repaša je ulovio Ian Williamson na dubini od 550 metara uz New South Wales


Hrani se ribama, rakovima i lignjama. Čest je ulov koćara, dok se u sportskom ribolovu osim za udicama, često baci za skosavicom.


Zmijičnjak repaš ima konzistentno meso koje jako dobro podnosi sve oblike spremanja. Ipak, nema nekakav specifičan okus kojim bi se u odnosu na ostale riblje vrste posebno isticao tako da ga s gastronomskog stajališta može svrstati u prosječno ukusnu ribu. Naravno, bačen na gradele pa zaliven maslinovim uljem i dobrim vinom uz pravu ekipu za stolom postaje delicija iz snova.


Pored mača srebrnjaka i zmijičnjaka repaša naše more nastanjuje još nekoliko riba čiji oblik tijela podsjeća na mač, a ukoliko se u društvu nađe ribar koji je imao prilike uloviti neku od tih vrsta, tada rasprava neminovno postaje još zbrkanija.


Te ostale vrste koje povremeno završe na udicama ili pod ostima su pojas ili kralj haringi (Regalecus glesne Ascanius, 1772), vlasuljka srebrnica (Zu cristatus, Bonelli, 1819), zmijičnjak sabljaš (Trichiurus lepturus Linnaeus, 1758) te jedroglavka britka (Lophotus lacepede Giorna, 1809). Uz ove velike mačeve od kojih je sa svojom dužinom od 11 metara i težinom od 270 kilograma najveći pojas, svakako valja spomenuti i kurdelu (Cepola macrophthalma, Linnaeus, 1758) koja ne naraste više od 50 centimetara, no koja unatoč tome s izuzetnom lakoćom izazove i unese dodatnu zbrku u pričama mačevima i sabljama.