Pauk bijelac (Trachinus draco, Linnaeus, 1758) pripada obitelji paukovki (Trachinidae) i najbrojniji je od četiri vrste koje nastanjuju naše podmorje. Naraste do 41 centimetar dužine i 0,76 kilograma težine.

Nalazimo ga praktički na svim terenima, no najbrojniji je na pjeskovito ljušturastim dnima koja preferira prvenstveno zbog svog načina lova. Ova se vrsta, naime, voli ukopavati na način da mu iz pijeska vire tek oči i leđna peraja, što je u lovu velika prednost. Na plijen se baca silovito, istovremeno otvarajući usta i tako stvarajući vakum, što žrtvi ne ostavlja puno izgleda za bijeg i preživljavanje. Kao lovac je više nego samouvjeren, jer je pored svoje kamuflaže i brzine opremljen i vrlo ubojitim otrovnim aparatom.

Prve tri šipčice na leđnoj peraji kao i dvije oštre bodlje na škržnim zaklopcima glavno su oružje ove ribe koje je čine tako samouvjerenom. Iako se nigdje u literaturi ne spominje, i dvije male bodlje koje se nalaze neposredno iza prve tri spomenute na leđnoj peraji također su otrovne.

Pored pauka bijelca u našem moru žive još tri vrste. To su pauk crnac (Trachinus araneus, Cuvier, 1829) dug do 50 centimetara i težak do 1,5 kilograma, pauk mrkulj (Trachinus radiatus, Cuvier, 1829) dug do 40 centimetara i težak do 1,5 kilograma, te pauk žutac (Echiichthys vipera, Cuvier 1829) dug do 14 centimetara kod kojeg je za razliku od ostalih paukova otrovno prvih šest bodlji na leđnoj peraji. Osim toga, pauk žutac je u svojoj obitelji najotrovnija vrsta. Srećom, iako ga ima duž cijele naše obale, najrjeđi je od svih paukova.

Pauk žutac

Iako po načinu života vrlo slični, mrijeste se u različito doba godine. Pauk žutac se mrijesti od svibnja do rujna, pauk bijelac od lipnja do kolovoza, dok se pauk crnac i pauk mrkulj mrijeste krajem jeseni i početkom zime.

Ni spolnu zrelost ne dostižu u isto doba života. Tako pauk crnac postaje spolno zreo s 26,5, pauk bijelac s 30,5, pauk mrkulj s 29, a pauk žutac s 10 centimetara dužine.

Pauk se nigdje ciljano ne lovi, no na pjeskovito-ljušturastim dnima je redovita usputna lovina. U skladu s tim ni udičarski pribor za ribolov pauka se ne razlikuje od pribora za ribolov ostalih pridnenih vrsta. To je najčešće klasična kančenica kod koje se na kraju nalazi olovnica, dok se iznad nalaze dvije do tri prame od kojih najdonja lovi ispod olovnice. Preporučena širina luka udica je od 10 do 15 milimetara. Za ješku se mogu koristiti sve animalne ješke, no pauk se najradije baca na riblji filet. Često će se baciti i za sitnijom na udicu već ulovljenom ribom za vrijeme izvlačenja sistema.

Pauk mrkulj

Zakačeni pauk pruža snažan otpor. Iako relativno malen, za vrijeme izvlačenja neprestano šija i silovito povlači. U prihvatu većih primjeraka je poželjno koristiti podmetač i to ne zbog mogućeg gubitka ribe već zbog lakšeg kontroliranja i izbjegavanja uboda. Naime, ulovljeni i na suho izvučeni pauk je stalna i vrlo realna opasnost, pa mu stoga valja čim prije odstraniti otrovne bodlje. U trenutku kada se spusti na obalu, pauk se počinje vrlo energično bacakati, pri čemu su mu sve raspoložive bodlje nakostriješene i spremne za ubod. Prihvat podmetačem donekle onemogućuje to bacakanje, no ukoliko se riba želi zadržati, najpraktičnije je usmrtiti je čim prije te joj odmah odstraniti bodlje, jer je ubijeni pauk jednako opasan kao i živ.

Pauk crnac

Ukoliko se pak riba namjerava vratiti u more, tada je praktično koristiti kliješta za prihvat i dugačke ‘peanke’, posebne škare s kojima se riba vrlo lako i brzo oslobađa udice. Prihvat krpom u većini slučajeva završava ubodom čega nisu pošteđeni ni najveći majstori udice.

Nažalost, ubojitost otrovnog aparata ove vrste potvrđena je u mnoštvu slučajeva zabilježenih u medicinskoj dokumentaciji.

Iako opasan, pauk je vrlo ukusan, pogotovo kada je riječ o krupnijim primjercima. Budući da ima bijelo i tvrdo meso, u brudetu je posebno ukusan uz dodatak crnog vina, dok ribljoj juhi daje poseban ukus.