Pauk bijelac (Trachinus draco, Linnaeus, 1758) pripada obitelji paukovki (Trachinidae) i najbrojniji je od četiri vrste koje nastanjuju naše podmorje. Naraste do 41 centimetar duljine i 0,76 kilograma težine. Nalazimo ga praktički na svim terenima, no najbrojniji je na pjeskovito ljušturastim dnima koja preferira prvenstveno zbog svog načina lova. Ova se vrsta, naime, voli ukopavati na način da mu iz pijeska vire tek oči i leđna peraja, što je u lovu velika prednost. Na plijen se baca silovito, istovremeno otvarajući usta i tako stvarajući vakum što žrtvi ne ostavlja puno izgleda za bijeg i preživljavanje. Kao lovac je više nego samouvjeren, jer je pored svoje kamuflaže i brzine opremljen i vrlo ubojitim otrovnim aparatom. Prve tri šipčice na leđnoj peraji kao i dvije oštre bodlje na škržnim zaklopcima glavno su oružje ove ribe koje je čine tako samouvjerenom. Iako se nigdje u literaturi ne spominje, i dvije male bodlje, koje se nalaze neposredno iza prve tri spomenute na leđnoj peraji, isto su otrovne.

Pauk se nigdje ciljano ne lovi, no na pjeskovito-ljušturastim dnima je redovita usputna lovina.

Pauk se prihvaća posebnim kliještima za prihvat, ili izduženi prihvatnim škarama tzv. peankama. Prihvat krpom u većini slučajeva završava ubodom čega nisu pošteđeni ni najveći majstori udice.

Nažalost, dokazi ubojitosti otrovnog aparata ove vrste potvrđene su u mnoštvu slučaja zabilježenih i pohranjenih u medicinskoj dokumentaciji.

Ukoliko dođe do uboda pauka, dovoljno je mjesto uboda premazati s 10 postotnom otopinom amonijaka i bol će nestati, a s njom i sve druge posljedice uboda. Stoga se preporučuje u ribolov uvijek nositi bočicu s 10 postotnim amonijakom koji se može kupiti u svim apotekama.

No bez obzira na tu prvu pomoć, nakon uboda pauka je potrebno posjetiti liječnika u što je moguće kraćem roku.

Iako opasan, pauk je vrlo ukusan, pogotovo kada je riječ o krupnijim primjercima. Budući da ima bijelo i tvrdo meso u brudetu je posebno ukusan, dok ribljoj juhi daje poseban tek.

Pored pauka bijelca u našem moru žive još tri vrste. To su pauk crnac (Trachinus araneus, Cuvier, 1829) dug do 50 centimetara i težak do 1,5 kilograma, pauk mrkulj (Trachinus radiatus, Cuvier, 1829) dug do 40 centimetara i težak do 1,5 kilograma te pauk žutac (Echiichthys vipera, Cuvier 1829) dug do 14 centimetara kod kojeg je za razliku od ostalih paukova otrovno prvih šest bodlji na leđnoj peraji. Osim toga, pauk žutac je u svojoj obitelji najotrovnija vrsta. Srećom, iako ga ima duž cijele naše obale, najrjeđi je od svih paukova.