Na pastrve gledamo kao na slatkovodne ribe, no njihovo prisustvo u Jadranu nije zapravo ništa novo. Još davno, u 19. stoljeću, slavni ihtiolog Juraj Kolombatović prvi je pisao o ulovima pastrva u Jadranu i tu vrstu ribe opisao pod nazivom jadranska pastrva (Trutta adriatica) što danas više nije priznato ime. Otkad je Kolombatović zabilježio njihovu prisutnost, pastrve su se sporadično lovile duž cijele jadranske obale, pa čak i na otocima poput Lastova, što je vrlo daleko od slatkovodnih pritoka.

Ipak, pojava morskih pastrva je na našoj obali zapravo uvijek bila rijetka tako da se nikada nisu mogla kreirati neka pravila o ciljanom lovu ove vrste.

U Jadranskom moru pronađene su i druge vrste riba iz ove slatkovodne obitelji.

A posljednjih godina, jedna vrsta pastrva posebno privlači pažnju ribolovaca u Kvarneru gdje ih se sve češće lovi. To su kalifornijske pastrve (Oncorhynchus mykiss), koje se uzgajaju u Podvelebitskom kanalu, i koje povremeno pobjegnu pa se tako nađu u slobodnom moru.

Aleksandar Antonić s kalifornijskom pastrvom ulovljenom na trajektnom pristaništu Prizna

Isto se tako često ulovi, posebno u okolici ušća Neretve i mekousna pastrva (Salmo obtusirostris).

A nedavno je pojava tih pastrva u moru prvi put obrađena u znanstvenom radu pod naslovom Unusual findings of softmouth trout Salmo obtusirostris (Actinopteri: Salmonidae) in the marine environment along the middle Eastern Adriatic coast as a consequence of extreme weather events objavljenom u posebnom izdanju časopisa ‘Naše more’ kojeg izdaje Sveučilište u Dubrovniku.

Prvi autor tog rada je dr. sc. Pero Tutman s Instituta za oceanografiju i ribarstvo koji je rado pristao na razgovor vezan uz prisustvo ovih slatkovodnih riba u morskom okruženju.

dr. sc. Pero Tutman

Boris Bulić: – U znanstvenom radu, zajedno s kolegama, opisali ste pojavu mekousnih pastrva u Jadranskom moru u blizini ušća Neretve. Što te slatkovodne ribe rade u moru i je li njima more stalni okoliš?

dr. sc. P. Tutman: – Mekousna pastrva o kojoj smo govorili u radu je isključivi stanovnik slatkih voda u brzim i hladnim tokovima rijeke Neretve, tako da je njen boravak u moru u širem području Neretvanskog kanala slučajan i samo posljedica visokih i brzih voda nakon obilnih kiša i topljenja snijega. Ove se ribe u moru obično nalaze u veljači i ožujku. Njima more nije niti stalan, niti privremen okoliš jer zapravo ne podnose bočatu vodu.

Boris Bulić: – Koliko daleko od Neretve su pronađene mekousne pastrve?

dr. sc. P. Tutman: Pojedini primjerci su pronađeni kod Makarske, što je gotovo 50 kilometara udaljeno od ušća rijeke Neretve, odnosno oko 80 kilometara od njenog staništa u srednjem toku rijeke Neretve.

Mekousna pastrva (Salmo obtusirostris) Maksimalna dužina: 70 centimetara. Distribucija: Rijeke Jadranskog sliva, od Krke do Zete. U moru je zabilježena samo u blizini ušća Neretve. Najčešći način lova: Osti pod sviću, puška, mreža. Foto: Tonči Prološčić

Boris Bulić: – Da li su u moru, osim mekousnih pastrvi, primijećene i druge vrste iz Neretve?

dr. sc. P. Tutman: – Osim mekousnih pastrvi, pronađene su i druge salmonidne vrste, poput obične pastrve, te zubatke i glavatice. Međutim, one također ne ulaze u more svojevoljno, jer ne podnose zaslanjenu vodu. Najvjerojatniji razlog njihovog ulaska u more jest jaka riječna struja, kao posljedica visokog vodostaja uslijed jakih kiša i otapanja snijega, obično u veljači i ožujku, koja ih izbacuje u more.

Boris Bulić: – U literaturi koja se bavi morskim ribama postoji morska pastrva (Salmo trutta). Je li to riba koja je uvijek živjela u Jadranskom moru?

dr. sc. P. Tutman: – S obzirom da postoje podaci o vrsti pod tim imenom, ta riba još uvijek predstavlja svojevrsni misterij. Međutim, još nismo sasvim sigurni o čemu se tu radi, da li je u pitanju anadromna forma Salmo trutta koja prirodno ulazi i izlazi iz slatkih voda ili je u pitanju situacija slučajnog dospijevanja u more, kao kod prethodno spomenutih vrsta.

Naime, potočna pastrva (Salmo trutta) je kompleks vrsta širokog raspona rasprostranjenosti u Euroaziji i Sjevernoj Africi.

Potočna pastrva pokazuje i anadromnu formu koja naseljava mora i slatke vode (morska pastrva) te rezidentnu populaciju koja nastanjuje samo slatke vode.

Populacije morske pastrve prirodno se nalaze u rijekama Atlantika, od Portugala do Bijelog mora, i Ponto-Kaspijskom moru, međutim, trenutno se smatra da takva populacija nije prisutna u Jadranu.

Inače, potočnom pastrvom, porijeklom iz zapadne Europe, poribljavano je dosta vodotoka u našoj zemlji, te kao takve vjerojatno dospijevaju u more.

Morska pastrva (Salmo trutta) Maksimalna težina: 20 kilograma u jezerima, no u moru nisu zabilježeni takvi primjerci. Distribucija: Različite forme obitavaju u slatkim vodama Europskog kontinenta, forma iz rijeka atlantskog sliva ulazi u morsku vodu. Moguće je uloviti ih u cijelom Jadranskom moru, pri čemu su češće u priobalju. Najčešći način lova: Udičarski alati, osti pod sviću, puška, mreža. Foto: Pero Ugarković

Boris Bulić: – Koliko ste dojava do sada dobili i tražite li i dalje da vam se javljaju ribolovci koji ulove pastrve?

dr. sc. P. Tutman: – Do sada nam se javilo petnaestak ribolovaca koji su ulovili morsku pastrvu. Imamo uzorke istih od Lovrana do Gradca, a naravno, tražimo i dalje kako bismo pokušali razriješiti misterij njihovog boravka u morskom okolišu.

Od ribolovaca smo dobili više primjeraka morskih pastrva ulovljenih u moru, a genetička analiza njihovog tkiva pokazala je da se radi o jedinkama iz zapadne Europe koje su se poribljavale našim rijekama. To bi značilo da se radi o introduciranim jedinkama, a ne o jedinkama prirodno prisutnim u Jadranu. Što više jedinki sakupimo, to će rezultati istraživanja biti vjerodostojniji, zato molimo ribolovce da i dalje dojavljuju ulove na mail [email protected].

Povremenu niknu i ovakvi konfuzni reklamni sadržaji

Boris Bulić: – U Velebitskom kanalu postoji uzgajalište kalifornijskih pastrvi, mnogi ljudi se iznenade kad u dućanima kupuju ribu s etiketom na kojoj piše ‘Jadranska pastrva’. Je li to ista vrsta koja se uzgaja i u hrvatskim slatkim vodama, i koja je razlika između morske varijante i one slatkovodne?

dr. sc. P. Tutman: – Kalifornijska pastrva (Oncorhynchus mykiss) je vrsta koja se uzgaja i u slatkim vodama, dakle riječ je o istoj vrsti. Kada govorimo o kalifornijskoj pastrvi i njenom uzgoju u Hrvatskoj, ova vrsta je opće prihvaćena kao slatkovodna vrsta, prvenstveno zbog činjenice da se na našim prostorima uzgaja gotovo isključivo u slatkim vodama.

Budući da joj odgovaraju vode relativno niske temperature s visokim udjelom kisika, uzgajališta pastrve uglavnom se nalaze u brdskim krajevima, u blizini rijeka i potoka koji omogućavaju stalan dotok svježe vode.

Međutim, kalifornijska pastrva nije isključivo slatkovodna vrsta i njen je uzgoj moguć i u moru. Tehnologija uzgoja koncipirana je na način da oponaša prirodni životni ciklus pastrvskih populacija koje i u prirodi migriraju u more.

Prva faza uzgoja odvija se u slatkim vodama, na isti način kao i u slatkovodnom uzgojnom ciklusu, uz napomenu da se za uzgoj koristi mlađ dobivena od visokoselekcioniranih jedinki koje su sposobne preživjeti promjene saliniteta prilikom transfera u more.

Nakon izvaljivanja pastrva iz oplođene ikre, mlađ se uzgaja u slatkovodnim ribnjacima do mase od otprilike 100 grama kada postaju spremne za prelazak u morsko stanište.

Zbog naglog povećanja saliniteta i temperature, taj je prijelaz za ribe najstresnija faza uzgoja. U tom trenutku može doći do značajnih gubitaka ukoliko uvjeti nisu optimalni.

Upravo iz tog razloga uzgajališta se smještaju na područja poput Velebitskog kanala, gdje su zbog stalnog dotoka slatke vode salinitet i temperatura mora niži.

Kalifornijska pastrva (Oncorhynchus mykiss) Maksimalna težina: 6 kilograma. Distribucija: Porijeklom iz američkih slatkih voda, unesena je u Europu krajem 19. stoljeća. Moguće je uloviti primjerke koji su pobjegli iz uzgojnih morskih kaveza, a ponekad se mogu naići na ošamućene primjerke na ušćima rijeka. Najčešći način lova: Udičarski alati, osti pod sviću, puška, mreža. Foto: Martin Kuhar

Boris Bulić: – Na kraju ostaje samo još jedno, možemo reći ključno pitanje – zašto se te ribe, ako im je slatka voda prirodno okruženje, uopće uzgajaju u moru?

dr. sc. P. Tutman: – Razlog je vrlo jednostavan. Pastrva se uzgaja u moru jer pastrve u moru puno brže rastu. Na kraju uzgojnog ciklusa, koji traje 1,5 do 2 godine, jedinke mogu postići masu i preko 3 kilograma, dok pastrve uzgajane u slatkim vodama za isto vrijeme postižu težinu od samo 250 do 350 grama. U moru se pastrve uzgajaju u plutajućim kavezima od mrežnatog materijala, konstruiranima na isti način kao i kod uzgoja orade ili brancina.

Boris Bulić: – Hvala vam na ovim korisnim informacijama i pojašnjenjima.

dr. sc. P. Tutman: – Hvala vama.

Ovu morsku pastrvu je ulovio, fotografirao i Institutu poslao Igor Trdić