Kod mužjaka sipe je peraja bijelo obrubljena, dok se pažljivijim pregledom lako može otkriti izmijenjena, s lijeve strane četvrta lovka, takozvani hektokotilus. Tom lovkom, u zanosnoj ljubavnoj igri, uz temperamentni ples i valovito prstenastu izmjenu boja, mužjak prenosi spermatofore u plašt ženke…
povezane vijesti
Sipa se poput većine ostalih jadranskih glavonožaca bojom tijela u trenutku može prilagoditi svojoj okolini. Zahvaljujući posebnim stanicama u epitelu tzv. kromatoforima, može mijenjati boju od izrazito svijetle, gotovo potpuno bijele, do tamne, gotovo potpuno crne. U trenucima velikog uzbuđenja, primjerice prilikom lova ili parenja, ta sposobnost dolazi posebno do izražaja, kada se boje i zatamnjenja impulsno prelijevaju duž tijela ostavljajući izuzetan dojam.
Osim sposobnosti mijenjanja boje, sipa ima i sposobnost nabiranja kože, što je na morskom dnu često čini doslovno nevidljivom.
I premda je većini stanovnika dna, pogotovo potencijalnom plijenu uglavnom potpuno nevidljiva, njoj samoj baš ništa ne promiče. Naime, od svih jadranskih glavonožaca, sipa ima najsloženije oko.
Osim vidom, opipom i njuhom, sipa ima i kemoreceptore koji se nalaze u mirisnom organu. To je mala papila smještena na strani glave između očiju i otvora plašta.
Zanimljivo je i da ima tri srca koji pumpaju, naravno, plavu krv.
Za razliku od većine ostalih jadranskih glavonožaca, kod sipe je spolni dimorfizam jasno izražen. Kod mužjaka je peraja bijelo obrubljena, dok se pažljivijim pregledom lako može otkriti izmijenjena, s lijeve strane četvrta lovka, takozvani hektokotilus. Tom lovkom, u zanosnoj ljubavnoj igri, uz temperamentni ples i valovito prstenastu izmjenu boja, mužjak prenosi spermatofore u plašt ženke. Mužjaci u prosjeku mogu proizvesti oko 1400 spermatofora, dok ženke mogu imati između 150 i 4000 jaja promjera 8 do 10 milimetara, što ovisi o njihovoj veličini tijela.
