Kada se sipa iz zasjede baca na plijen, najčešće ga poklapa lovkama i cijelim tijelom, a kada se prikrada glavom prema naprijed s karakteristično podignute dvije gornje lovke plijen lovi strelovito izbacujući duge lovke s prijanjaljkama. Slijedi privlačenje i prihvaćanje ostalim lovkama, te fatalni ugriz…
povezane vijesti
Unatoč globalnom zatopljenju i nepredvidivim klimatskim promjenama, neke izreke koje su vrijedile i u vrijeme naših djedova još su uvijek aktualne. Tako je ona stara izreka ‘u po marča – sipa i komarča’ još uvijek, barem svojom prvom polovicom točna i primjenjiva. U to doba godine sipa uistinu prilazi kraju i počinje se intenzivnije hraniti, što ljubiteljima crnog rižota itekako ide na ruku.
Sipa veći dio svog života provodi na dnu, ili barem u njegovoj neposrednoj blizini, koristeći svaki mogući zaklon za zasjedu odakle napada sve što joj se učini jestivim, pri čemu su na prvom mjestu neoprezne ribe i rakovi.
Preko dana leži ukopana u pijesku, dok u sumrak kreće u lov.
A dok lovi, najčešće koristi tek dvije taktike. U prvoj, osim što se uspješno skriva u raslinju i uz kamenje, u redovnom se postupku i ukopava u muljevito ili pjeskovito dno, odakle se iz nepomične neravnine u tren oka pretvara u smrtonosnog lovca bez milosti.
Kada se tako iz zasjede baca na plijen, najčešće ga poklapa lovkama i cijelim tijelom.
U drugoj je taktici znatno aktivnija. Plijenu se prikrada glavom prema naprijed s karakteristično podignute dvije gornje lovke. Kada se plijenu dovoljno približi, strelovito izbacuje duge lovke s prijanjaljkama. Slijedi privlačenje i prihvaćanje ostalim lovkama, te fatalni ugriz karakterističnim papagajskim kljunom koji je osim što je vrlo snažan usto i otrovan.
Naravno da je taj otrov poguban samo za manje organizme, dok kod čovjeka može uzrokovati tek malo jači osjećaj pečenja u ugriznoj rani. Ukoliko se doživi više ugriza, može doći do vrtoglavice i poremećaja u govoru, a što je u pravilu samo kratkotrajna prolazna tegoba.
