Iako relativno rijetki kao lovina klasičnih udičara, raže i golubovi su vrlo konkretna opasnost. Ove ribe mogu nanijeti ozbiljne povrede ubodom svoje bodlje uz rep. Ta bodlja je nazubljena poput pile, tako da ubodne rana nije nikada glatka, već razderana. Osim toga, te ribe posjeduju i otrovni aparat, a kod goluba ćukana otrov nije smješten samo uz bazu, već se nalazi i u ovojnici bodlje. Prilikom uboda otrov ulazi u tijelo žrtve. Zavisno od veličine ribe i dubine uboda varira i težina povrede. Pojedini primjerci dosegnu dva i preko dva metra, mjereno do vrha repa, što dovoljno govori o mogućoj težini povrede. Golub i žutulja su naročito opasni jer se ulovljeni znaju repom omotati oko noge da bi mogli iskoristiti svoj bodež.

Kad otrov dospije u organizam, izaziva oteklinu i crvenilo uz jake bolove u području uboda. Otrovanje može dovesti do gušenja, grčeva, ukočenosti mišića, smetnji vida, pada tlaka, povraćanja, proljeva, znojenja, ubrzanog lupanja srca i paralize skeletne muskulature. Sekundarna zagađenja su gotovo redovita, a za posljedicu imaju gnojenje, a često i gangrenu.

Baš kao i kod ostalih otrovnih vrsta, ako se riba želi zadržati, potrebno ju je usmrtiti, a potom joj i odstraniti repnu bodlju.

Zanimljivo je da golubu ćukanu otrgnuta bodlja može ponovo izrasti, a ulovljeni su primjerci s dvije, pa i više bodlji.

Prva pomoć se sastoji u tome da se iz rane povade zaostali komadići bodlji i nečistoće. Potrebno je zaustaviti krvarenje i dezinficirati ranu antiseptikom iz kutije prve pomoći, te što prije potražiti liječničku pomoć.

Otrovne vrste iz Obitelji žutuljki (Dasyatidae) golubovki (Myliobatidae) i golubki (Mobulidae) su šiba žutulja (Dasyatis pastinaca, Linnaeus, 1758), šiba čavlara (Dasyatis centroura, Mitchill, 1815), šiba ljubičnjača (Dasyatis violacea, Bonaparte, 1832), golub ćukan (Pteromileaus bovinus, E. Geoffroy Saint Hillaire, 1817), golub dvonjuškić (Ehinoptera marginata, E. Geoffroy Saint Hillaire 1817) te goluban uhan (Mobula mobular, Bonnaterre 1788).